Klint Istvud

Legendarni američki glumac i reditelj Klint Istvud je svakako jedan od najpoznatijih lica sa velikih ekrana, kojeg u jednakoj mjeri vole ljudi različitih generacija. Njegovo sada već ostarjelo lice evocira mnoge nezaboravne uloge bez kojih je zaista teško zamisliti sedmu umjetnost, naročito vestern žanr. Uspjeh je zabilježio sa obje strane kamere, a najvažnije saradnje je imao sa rediteljima Serđom Leoneom i Donom Sigelom. Osvojio je četiri nagrade Oskar, četiri Zlatna globusa, tri Sesara i jednu nagradu za životno djelo. U legendu je već ušla njegova rečenica na završetku snimanja filmske scene. Umjesto da kaže “cut” poput ostalih reditelja, Istvud ima naviku reći “That's enough of that shit”. Njegova karijera i dalje traje, budući da je nedavno završio snimanje filma Porotnik 2. Pored toga, ženio se dva puta, ali iz različitih vanbračnih veza ima osmoro djece. Njegov sin Skot Istvud je krenuo njegovim stopama.

 

"Kao dijete mnogo vremena sam provodio sa mojim djedom, koji je tada bio u svojim devedesetim i sjećam se da sam tada mislio: 'Bože, koji ludak bi želio da živi toliko dugo?!'. A danas sam ja taj ludak", rekao je Istvud.

 

Klinton Istvud Džunior je radio različite poslove dok je pokušavao da se istakne u Holivudu. Radio je na benzinskoj pumpi, ali i kao drvosječa, spasilac i čistač bazena. Započeo je karijeru sporednim ulogama u naučnofantastičnim filmovima Osveta stvorenja iz Crne lagune (1955) i Tarantula (1955), da bi zatim zaigrao u veoma popularnoj televizijskoj seriji Sirova koža (1959-1965). Zanimljivo je to što je ovu ulogu dobio sasvim slučajno kada je došao da posjeti prijatelja koji je radio na setu ove serije i kada ga je uočio direktor studija koji je takoreći prepoznao kauboja u njemu. Serija je stekla veliku naklonost svih ljubitelja vestern žanra i upoznala mladog glumca sa širokim auditorijom.

 

Istvud je zatim pristao na poziv tada nepoznatog italijanskog reditelja Serđa Leonea da otputuje u Španiju i da snimi rimejk japanskog filma Tjelesna straža (1961) reditelja Akire Kurosave. Vestern Za šaku dolara (1964) je doživio veliki uspjeh u evropskim bioskopima i Istvud i Leone su nastavili saradnju i snimili svojevrsne nastavke Za dolar više (1965) i Dobar, loš, zao (1966). Tajanstveni i neimenovani revolveraš prodornog pogleda, postaje svojevrsni prototip vestern heroja ali i antiheroja, koji istjeruju pravdu ali na svoj način. Zanimljivo je da Istvud zapravo nije bio prvi rediteljev prvi izbor za glavnu ulogu, već su to bili glumci Džejms Koburn i Maksimilijan Šel. U svakom slučaju, popularna trilogija poznata pod nazivima Čovjek bez imena odnosno Dolari je tokom 1967. godine prikazana u Sjedinjenim Američkim Državama i Istvud je postao izuzetno tražena roba. Do kraja decenije je zaigrao u filmovima Objesite ga bez milosti (1968), Orlovo gnijezdo (1968) i Svi za Eldorado (1969).

 

Upitan za ulogu u filmu Za šaku dolara, glumac je odgovorio: “Radio sam na televizijskoj seriji Sirova koža oko pet godina. Agencija je zvala i pitala da li sam zainteresovan da snimim vestern u Italiji i Španiji. Rekao sam, ‘Ne posebno’. Rekli su: ‘Zašto ne pogledate scenario na brzinu?’. Pa, bio sam nekako radoznao, pa sam ga pročitao i odmah sam prepoznao sličnosti sa Tjelesnom stražom, Kurosavinim filmom koji mi se mnogo dopao. Otišao sam, ponevši pončo sa sobom. Da, ogrtač je bila moja ideja”.

 

Istvud je ubrzo zatim započeo još jednu izuzetno bitnu saradnju i to sa američkim rediteljem Donom Sigelom. Nakon prvog zajedničkog filma Šerif u Njujorku (1968), zajedno su snimili filmove Dvije mazge za sestru Saru (1970), Začaran (1971) i Bjekstvo iz Alkatraza (1979). Najviše uspjeha su doživjeli filmom Prljavi Hari (1971), u kojem je Istvud pružio briljantan portret policijskog detektiva Harija Kalahana koji je spreman na diskutabilne metode kako bi uhvatio kriminalce. Poznatom detektivu se vratio u nastavcima Prljavi Hari: Klopka za inspektora Kalahana (1973), Prljavi Hari: Istjerivač pravde (1976), Prljavi Hari: Iznenadni udar (1983) i Prljavi Hari: Kolo smrti (1988).

 

"Volim svaki aspekt snimanja filmova i pretpostavljam da sam tome posvećen do kraja života", rekao je Istvud.

 

Tokom sedamdesetih godina oprobao se u ulozi reditelja, gdje je nastavio da bilježi velike uspjehe. Veoma često je igrao i glavne uloge i na taj način je stvorio od sebe jednu izuzetno značajnu filmsku figuru. Njegov prvi samostalni film je psihološki triler Jeza u noći (1971), da bi zatim potpisao naslove Nepoznati zaštitnik (1973), Brizi (1973), Kazna na planini Ajger (1975), Odmetnik Džouzi Vejls (1976), Veliki izazov (1977), Bronko Bili (1980), Vatrena lisica (1982), Čovjek iz krčme (1982), Blijedoliki jahač (1985), Greben srceparajuće tuge (1986) i Ptica (1986).

 

Veliki uspjeh je ponovo doživio neovesternom Neoprošteno (1992) u kojem još glume Morgan Frimen i Džin Hekman. Istvud je dobio nagradu za najboljeg reditelja i za najbolji film, a morao se zadovoljiti samo nominacijom za najbolju glavnu ulogu. Tokom ove decenije je snimio i filmove Bijeli lovac, crno srce (1990), Gušter (1990), Savršeni svijet (1993), Mostovi okruga Medison (1995), Apsolutna moć (1997), Ponoć u vrtu dobra i zla (1997), Pravi zločin (1999) i Svemirski kauboji (2000).

 

“Život je neprekidna škola, jer kad pomisliš da si sve naučio, pašćeš na ispitu. Zato se trudim da sebi postavljam nove izazove, da se ne ponavljam, da radim i snimam ono što nisam nikad ranije. Producenti zato baš i nisu srećni sa mnom", kazao je Istvud.

 

Novu nominaciju za Oskara donijela mu je režija mračne triler drame Mistična rijeka (2003), a punu afirmaciju doživio je dramom iz bokserskog miljea Djevojka od milion dolara (2004), u kojoj mu je partnerka bila mlada Hilari Svonk. Film je osvojio četiri Oskara, uključujući i Oskara za najboljeg reditelja. Istvud je na ovaj način postao najstariji reditelj koji je osvojio ovu prestižnu nagradu. U tom trenutku je imao 74 godine. Neumorni Istvud je zatim snimio filmove Krvni nalaz (2002), Zastave naših očeva (2006), Pismo sa Ivo Džime (2006), Zamjena (2008), Gran Torino (2008), Nepobjedivi (2009), Drugi život (2010), Dž. Edgar (2011), Povratak u igru (2012), Momci iz Džersija (2014), Snajperista (2014), Sali (2016), 15:17 voz za Pariz (2018), Mula (2018), Ričard Džuel (2019) i Plači, Mačo (2021).