Sedmorica veličanstvenih

Reditelj John Sturges oblači ove uboge meksičke seljane u bijele krpe i jasno ih predstavlja kao žrtve. Toliko liče jedan na drugoga da ih je teško međusobno razlikovati. Sa druge strane, scenarista William Roberts, se pobrinuo da svaki od sedmorice veličanstvenih ima svoju priču i samo svoje motive. Dok neki pristaju zbog neprosperitetne budućnosti, drugi to čine isključivo zbog novca, ma koliko bjedan on bio. Sa druge strane, ljude poput Brita novac uopšte ne zanima, već samo uzbuđenje koje nosi ovaj posao. Scenario ima dosta zajedljivih komentara na račun modernizacije američkog društva. Stanovnici mjesta odbijaju da sahranjuju Indijance, sada kada su postali civiliziovani građani. Cijene samih pušaka su daleko veće od nadnice zbog koje ovi junaci stavljaju svoju glavu u torbu. U jednom odličnom razgovoru sedmorka raspravlja o svim uskraćenim stvarima zbog ove vrste posla. Dobro je ubačena i svečana manifestacija sela, kao odmor od opasnosti i prilika da uživamo u lijepoj fotografiji Charlesa Langa. Akcijskih obračuna nema mnogo, ali su oni dobro režirani. Nakon početnog uspjeha protiv Calverine bande, veličanstveni imaju lažni osjećaj sigurnosti. Elmer Bernstein se pobrinuo za izvrsnu muzičku podlogu.

Yul Brynner je odličan izbor za vođu veličanstvenih. Coburn i McQueen su uvjerljivi kao ćutljivi revolveraši. Charles Bronson se dobro snalazi u edukaciji meksičke djece, Robert Vaughn je dobar kao revolveraš koji je uzgubio petlju, dok je Brad Dexter odličan kao pohlepni Harry. Eli Wallach se dobro snašao kao vođa bandita, a Horst Buchholz je dobar izbor za temperamentnog mladića.

Sedmorica veličanstvenih je dobar primjer kako se radi remake jednog klasika.