Parada

Srbijanski režiser i scenarista Srđan Dragojević je počeo rad na scenariju za Paradu još 2004. godine, da bi se takoreći, sve kockice složile, 2008. godine i film počeo da poprima svoj konačni oblik. Režiser Dragojević koristi uvodnu špicu filma da nam pojasni nazive za pojedine narode bivše Jugoslavije, a koju su tek vremenom dobili pogrdne konotacije. Nakon što nam je objasnio ko su četnici, balije i šiptari, dolazimo do riječi peder, koja je izgleda po mišljenju autora ovog filma, danas jednako pogrdna kao i ostale. Parada počinje scenom oružanog sukobe između zaraćenih mafijaških pripadnika, koje se očigledno mogu smatrati parodijom na kriminalistički žanr i na njegove opasne protagoniste. Srbijanski kriminalac Limun pokušava da spasi svog psa, koji je izvukao deblji kraj u ovom obračunu. Dragojević opet pokazuje da itekako zna da zabavi publiku, naročito u scenama u kojima kriminalac Limun okuplja tim koji će pomoći gej populaciji. Očekivano, ove scene igraju na kartu nacionalnog zadirkivanja, u kojem ni jedan narod ne ostane dužan drugom. Interesantna je scena u kojoj Limun i Radmilo sjedaju u hrvatski kafić i naručuju srpsko pivo. Parada se prilično vješto šali sa bolnom istorijom ovih prostora, iako ovaj humor neće leći svima. Dragojević ne može bez ratne scene, ali ona ovaj put ima isključivo zabavni karakter. Hrvat Roko, koji ima težak oblik proljeva, traži od Srbina Limuna da ga pusti bar sekundu da obavi nuždu, kako bi im povećao brojno stanje. Takođe treba pohvaliti vješto ubačene homoseksualne konotacije kako džudoa, sporta kojim se Limun bavi, tako i Limunovog omiljenog filma, Wylerovog istorijskog klasika Ben-Hur. Parada je nesporno zabavan film koji koristi humor da nametne uvijek dobrodošle poruke o miru i međusobnoj toleranciji. Nažalost, humor je izgurao mnoge interesantne teme, kojim se ovaj film mogao pozabaviti. Interesantno bi svakako bilo da se Dragojević, između ostalog, dodirnuo uticaja samih medija na širenje gej populacije. Isto tako, malo iskusniji filmofili će brzo pročitati njegove namjere, da kroz homofobične likove, koji polako mjenjaju svoje mišljenje o gej populaciji, isto tako pokuša promjeniti mišljenje i publike ovog filma. Dio filma je snimljen na samoj paradi ponosa, koja se dogodila u Beogradu 2010. godine, i treba pohvaliti hrabru odluku autora filma da prekine ovu šaljivu komediju sa scenama naturalističkog nasilja.

Parada je bio veliki bioskopski hit u svim zemljama bivše Jugoslavije, takođe je uspješno prikazana na mnogim cijenjenim međunarodnim festivalima, gdje je pokupila mnogobrojne nagrade. Dobila je nagradu publike na festivalima u Berlinu, Torinu, Frajburgu, Briselu i Monpeljeu. Evidentna je naklonost kritike prema ovoj temi. Nažalost, malo ko od ove mnogobrojne publike i kritike, može reći da je nakon ovog filma, pametniji za razloge zbog kojih sve veći broj mladih ljudi "izlazi iz ormara".

Za kasting su odabrani glumci iz različtih djelova bivše Jugoslavije. Nikola Kojo nastavlja dobru saradnju sa režiserom Srđanom Dragojevićem, a treba pohvaliti, između ostalih, Miloša Samolova, Hristinu Popović, Gorana Navojeca, Dejana Aćimovića i Tonija Mihajlovskog.

Parada je precjenjen ali ipak zabavan film kojeg treba preporučiti svim ljubiteljima komedije, ma kakvo da im je mišljenje o gej populaciji.