Nevjerovatno 2019

16.03.2023 13:34

Televizijske serije se ponekad dotiču kontraverznih tema, koje su veoma teške za gledati ali koje ipak pričaju priče koje ne smijemo zanemariti. Jedna od takvih serija je Nevjerovatno, nastala po novinskom članku Nevjerovatna priča o silovanju, napisanom 2015. godine od strane novinara Kristijana Milera i Kena Armstronga. Dvojac je kasnije proširio svoj prilog i napisao knjigu A False Report (2018). Autori serije su Suzana Grant, Ajelet Voldman i Majkl Šejbojn.

U gradu Linvudu, u Kaliforniji, mlada Meri Adler (Kejtlin Dever) prijavljuje policiji da je žrtva silovanja. Policijski detektivi Parker (Erik Leng) i Pruit (Bil Fagerbake) preuzimaju slučaj i ubrzo pronalaze određene nelogičnosti u izjavi mlade djevojke. Nakon razgovora sa njenom pomajkom Džudit (Elizabet Marvel), policija ponovo saslušava mladu djevojku, misleći da laže. Zbunjena Meri sada tvrdi da ipak nije silovana i dobija krivičnu prijavu zbog lažnog prijavljivanja. Za ovaj slučaj se kasnije ponovo zainteresuje detektivka Grejs Rasmusen (Toni Kolet), iz grada Golden u državi Kolorado, koja počinje da vjeruje u priču o silovanju, jer opis mlade Meri se podudara sa opisom koje su dale druge žrtve. Grejs dobija pomoć od detektivke Keren Duval (Merit Viver).

Autori serije koriste već prve scene da nam jasno stave do znanja da ovaj materijal nije za osjetljivu publiku. Sam čin silovanja mlade djevojke je uporedo prikazan sa scenama u kojima ta ista djevojka daje izjavu u policiji. Jasno vidimo uplašenost i strah mlade djevojke, koja se trudi da što bolje odgovori na mnoga policijska pitanja. Pored toga, mora obaviti različite medicinske preglede, koji djeluju poput nove trauma. Takođe je prinuđena je da više puta ponavlja istu priču i na neki način iznova doživljava tragediju.

Ove scene zaista dobro prikazaju teško emocionalno stanje jedne žrtve silovanja. Sama istraga u seriji je veoma dobro odrađena i dobro ukazuje na propuste u policijskim redovima, naročito kada je riječ o serijskim zločincima. Veliki broj različitih policijskih detektiva može da vodi slučaj u oblastima u kojima imaju juristikciju, a da uopšte ne znaju da svi možda traže istog počinitelja. Naime, nemaju zajedničku bazu podataka, kojoj svi mogu pristupiti. U jednom trenutku saznajemo da počinitelj možda baš iz tih razloga bira svoje žrtve u različitim geografskim oblastima. Isto tako, policijske inspektore često posluži sreća, dok sužavaju krug osumnjičenih, a čujemo i šokantnu statistiku, koja se tiče nasilja nad ženama. Naime, ako je vjerovati seriji, nema nikakog sancionisanja za dio policajaca koji fizički i psihički zlostavljaju svoje žene.

Ritam serije je veoma dobar, iako u određenim epizodama osjetimo da je dio materijala mogao ostati na montažerskom stolu, a da pri tome serija ne bi naročito izgubila na kvalitetu. Serija uspjeva da bude donekle pozitivna, bar onoliko koliko joj ova tema dozovljava. Još jedna velika pohvala je što ne gledamo jednolične likove i što se u seriji ne koristi jeftine rečenice, kako bi se osudili oni koji su pogriješili. Čak na kraju od nekih likova čujemo riječi izvinjenja za svoje nemarne postupke i na taj način se bar malo iskupljuju. Zbog ove velike suzdržanosti i velike količine hladnokrvnosti, ova priča ostavlja zaista dubok trag na psihu publike. Zamjerke možemo pronaći u dvije policijske detektivke Grejs Rasmusen i Keren Duval, čiji odnos pomalo podsjeća na sličan odnos koji smo već gledali u mnogim televizijskim serijama ovog tipa.