Žan-Luk Godar ( 1930 - 2022)

Francusko-švajcarski reditelj, scenarista i filmski kritičar Žan-Lik Godar (1930-2022) je jedan od začetnika i najznačajnijih predstavnika Francuskog Novog talasa, pokreta nastalog krajem pedesetih godina prošloga vijeka, od strane mladih i izuzetno talentovanih reditelja. Ova grupa ljudi je uveliko uticala na buduće generacije i slobodno možemo reći da je zauvijek promjenila izgled modernog filma. Drugi značajni predstavnici su Fransoa Trifo, Klod Šabrol, Alen Rene, Erik Romer, Anjes Varda i Žak Demi.

 

"Sve što vam treba za snimanje filma su djevojka i pištolj", izjavio je Godar.

 

Žan-Lik Godar je svoju veliku ljubav prema sedmoj umjetnosti počeo da ispoljava još početkom pedesetih godina i to filmskim kritikama za jedan uticajan francuski časopis. Godar je uporedo sa poslom kritičara postao član nekoliko filmskih društvenih klubova, koji su bili veoma popularni u to vrijeme. Učestalim druženjem sa drugim ljubiteljima filma, upoznao je mnoge buduće velike reditelje kao što su Žak Rivet, Klod Šabrol i Fransoa Trifo. Godar se ubrzo istakao svojim prvim dugometražnim filmom Do poslednjeg daha iz 1960. godine u kojem glume Žan-Pol Belmondo i Džin Siberg. Reditelj je inspiraciju očigledno pronašao u američkim noar filmova, ali je takođe uveo mnoge novitete u film. Podsjetio je na neke zaboravljene tehnike snimanja filma, koje su izgubile popularnost ili su smatrane za amaterske. Najbolji primjer je njegova učestala upotreba izbacivanja kadrova iz scene, koja daje utisak blagog vremenskog skoka unaprijed. Uvijek je volio da eksperimentiše tokom snimanja filmova i često je gazio po neispitanim terenima. Bilo da je riječ o naraciji, zvuku ili različitim i neobičnim uglovima snimanja kamerom, Godar je pravio mnoge poteze koje je budućnost okarakterisala revolucionarnim.

 

Godar i Belmondo su nastavili sarađivati tokom šezdesetih godina na filmovima Žena je žena i Ludi Pjero, dok je reditelj takođe veoma uspješnu saradnju ostvario sa glumicom i budućom suprugom Anom Karina i to na filmovima Živjeti svoj život, Mali vojnik, Neobična banda i Alfavil. Treba pomenuti i film Prezir iz 1963. godine, u kojem glavnu ulogu igra francuska ljepotica Brižit Bardo. Godar je i nakon šezdesetih godina nastavio da snima zanimljive dugometražne, kratkometražne i dokumentarne filmove, ali nije uspjevao da ponovi slavne šezdesete. Ostavio je veliki uticaj na buduće generacije reditelja. Američki reditelj Kventin Tarantino je svoju producentsku kompaniju nazvao upravo po Godarovom filmu Bande a part (Neobična banda).

 

"Bioskop je najljepša prevara na svijetu", izjavio je reditelj.

 

Godar je 2010. godine nagrađen počasnim Oskarom, iako nije prisustvovao cermeoniji.

 

"Gotovo je. Postojalo je vrijeme kada je bioskop mogao poboljšati društvo, ali to vrijeme je propušteno", izjavio je Godar.

 

Žan-Lik Godar je dao veliki doprinos sedmoj umjetnosti i njegovi filmovi, naročito oni snimljeni šezdesetih godina, će još dugo očaravati svojom originalnošću i kvalitetom.