Ser Alfred Hičkok ( 1899 - 1980)

Legendarni britanski reditelj Ser Alfred Hičkok (1899-1980) važi za jednog od najpoznatijih i najboljih reditelja prošloga vijeka. Veliki broj izuzetno kvalitetnih trilera mu je donio laskav naziv Majstor napetosti. Mnogi njegovi naslovi su do danas ostali velike nepoznanice i svojevrsne filmske enigma, koje ostaju gotovo pa nedokučive. Mnogi kritičari i filmski istoričari nastavljaju da analiziraju njegove naslove i redovno otkrivaju nove detalje. Doticao se mnogih kontraverznih tema kao što su voajerizam i različite seksualne devijacije. Često se takođe doticao teme koja se odnosi na pogrešan identitet protagoniste i često su njegovi junaci bili popularno rečeno obični ljudi u neobičnoj situaciji. Hičkok je ostao zapamćen i po kratkim pojavljivanjima u svojim filmovima, kojima je redovno uveseljavao publiku. Ne smijemo zaboraviti ni njegove antologijske televizijske serije Alfred Hičkok predstavlja (1955-1961) i Čas Alfreda Hičkoka (1962-1965). U svakakom slučaju, ostavio je zaista nemjeljiv uticaj na buduće generacije. Imao je pet nominacija za nagradu Oskar ali nikada nije osvojio ovu prestižnu nagradu.

 

"Nema terora u ispaljenom metku, samo u njegovom iščekivanju", istakao je reditelj.

 

Alfred Hičkok je prve filmove režirao u rodnoj Engleskoj i to pod uticajem njemačkog ekspresionizma. Nakon nekoliko kratkih filmova snimio je dugometražne naslove Stanar: Priča o londonskoj magli (1927), Nizbrdo (1927), Nesigurna vrlina (1927), Prsten (1927), Farmerova žena (1928), Šampanjac (1928), Mankman (1929), Ucjena (1929), Džuno i Pejkok (1929), Ubistvo (1930), The Skin Game (1931), Meri (1931), Bogati i čudni (1931), Broj sedamnaest (1932), Valceri iz Beča (1934), Čovjek koji je suviše znao  (1934), 39 stepenika (1935), Tajni agent (1936), Sabotaža (1936), Mladi i nevini (1937), Gospođa koja nestaje (1938) i Gostionica Jamajka (1939).

 

"Ja sam Englez. Englezi koriste mnogo mašte u svojim zločinima. Ništa mi ne pričinjava takvo zadovoljstvo kao zamišljanje zločina. Kad pišem priču i dođem do zločina, radosno pomislim, zar ne bi bilo lijepo da on ovako umre. A onda, još sretnije, pomislim, u ovom trenutku ljudi će početi da viču. Mora da je zato što sam proveo tri godine učeći kod jezuita. Nekada su me strašili na smrt, sa svime, a sada sebi vraćam užasavajući druge ljude", izjavio je reditelj.

 

Hičkok je zatim na poziv čuvenog producenta Dejvida O. Selznika došao u Holivud, gdje je snimio svoj prvi američki film Rebeka (1940) u kojem glavne uloge igraju Lorens Olivije i Džoun Fontejn. U ovaj napeti psihološki triler je ubacio dozu romanse i film je odlično prošao kod kritike i publike.

 

Uslijedile su mnoge značajne saradnja i to sa najvećim zvijezdama tog vremena, kao što su Keri Grant, Gregori Pek i Džejms Stjuart. Sa Grantom je prvi put sarađivao u filmu Sumnja (1941), da bi zatim snimili filmove Ozloglašena (1946) i Drž'te lopova (1955). Vrhunac njihove saradnje je svakako špijunski triler Sjever-sjeverozapad (1959) kojim je Hičkok potvrdio titulu Majstora napetosti. Sa Pekom je sarađivao u filmovima Začaran (1945) i Slučaj Paradin (1947), dok je sa Stjuartom snimio filmove Konopac (1948), Prozor u dvorište (1954), Čovjek koji je suviše znao (1956) i Vrtoglavica (1958). Neki od ovih naslova se smatraju za vrhunac sedme umjetnosti. Ne smijemo zaboraviti dodati da su u nekim od ovih filmova zaigrale najpoznatije plavuše tog vremena, kao što su Ingrid Bergman, Grejs Keli, Doris Dej, Kim Novak i Dženet Li.

 

"Postoji ta užasna priča da mrzim glumce. Zamislite da neko mrzi Džejmsa Stjuarta ili Džeka L. Vorena. Ne mogu da zamislim kako je počela takva glasina. Naravno da je moguće jer sam jednom citiran da sam rekao da su glumci stoka. Moji prijatelji glumci znaju da nikada ne bih bio sposoban za tako nepromišljenu, grubu i bezosećajnu primjedbu, da ih nikada ne bih nazvao stokom. Ono što sam vjerovatno rekao je da glumce treba tretirati kao stoku", izjavio je reditelj.

 

Treba svakakako pomenuti i filmove Strani dopisnik (1940), Gospodin i gospođa Smit (1941), Sumnja (1941), Saboter (1942), Sjenka sumnje (1943), Čamac za spasavanje (1944), Under Capricorn (1949), Strah od pozornice (1950), Stranci u vozu (1951), Priznajem (1953), Nazovi M radi ubistva (1954), Nevolje sa Harijem (1955), Pogrešan čovjek (1956), Psiho (1960), Ptice (1963), Marni (1964), Pocjepana zavjesa (1966), Topaz (1969), Mahnitost (1972) i Porodična zavjera (1976).