Ričard Linklejter

Američki reditelj i producent Ričard Linklejter je jedan od najznačajnijih nezavisnih reditelja, koji se tokom svoje karijere nikada nije plašio eksperimentisanja. Omiljeni žanrovi su mu komedije i drame o odrastanju, iako ponekad zaplovi u eksperimentalne vode animiranih filmova za odrasle. Radnju svojih filmova često smješta u predgrađa, daleko od buke velegrada i uglavnom se fokusira na živote prostih ljudi. Veliki broj njegovih naslova je vremenom dobio kultni status. Treba svakako izdvojiti filmsku trilogiju Prije svitanja (1995-2013), u kojoj glavne uloge igraju Itan Houk i Džuli Delpi. Inspiraciju za prvi film iz serijala je pronašao iz ličnog iskustva, kada je tokom putovanja u Filadelfiji upoznao jednu djevojku. Djevojka je očigledno ostavila dubok utisak na njega jer se nadao da će je ponovo sresti na premijeri svog filma Prije svitanja. Kasnije je od zajedničkog prijatelja saznao da je ona poginula u nesreći na motociklu malo prije premijere.

Upitan za djevojku koja je inspirisala film Prije svitanja, Linklejter je odgovorio: "Ona nekako odjekuje kroz film. Uvijek sam osjećao da ću je vidjeti, kao da će se pojaviti na projekciji. Kada snimate film, dosta vremena ste u javnosti. Radite projekcije, festivale. Naišao sam na mnogo starih prijatelja i pomislio sam, samo u mislima, 'Imam projekciju u Filadelfiji, možda će biti u Njujorku'. I nikad se nije pojavila. I ne želim da pretjerujem. Moje iskustvo nije bilo toliko intenzivno, očigledno, kao što to imaju u ovoj trilogiji. To je bilo samo nešto što mi se motalo u glavi. Novi film je posvećen njoj".

Ričard Linklejter je karijeru započeo kratkim filmom Vudšok (1985), koji govori muzičkom festivalu koji se odražava u gradu Ostinu u državi Teksas. Uslijedili su dugometražni filmovi Nemoguće je naučiti orati čitajući knjige (1988), Slacker (1990), Sluđeni i zbunjeni (1993), SubUrbia (1996) i Braća Njutn (1998). Upravo je u komediji o odrastanju Sluđeni i zbunjeni, svoju prvu značajniju ulogu odigrao američki glumac Metju Mekonahi i upravo tu izgovara svoju čuvenu uzrečicu "Alright, alright, alright". Ova komedija je dobila svojevrsni nastavak O tome ti pričam (2016).

Upitan da li će snimiti četvrti dio serijala Prije svitanja, reditelj je odgovorio: "Ne znam. Mi smo sada na petoj godini. To je obično vrijeme kada imamo ideju. Ali to se još nije dogodilo. Imamo još četiri godine. Šalili smo se da nam je potrebno oko pet godina da se oporavimo od toga. Prilično su rigorozni. Ali da, ako u pedesetoj godini protagonisti imaju nešto da kažu, uradićemo to. Ne želim to učiniti samo da bih to uradio, osim ako postoji nešto što osjećamo primorani da podijelimo. Opet kažem, neću to forsirati".

U novom vijeku je uglavnom ostao vjeran komedijama i filmovima o odrastanju. Najviše uspjeha je doživio epskom dramom Odrastanje (2014) u kojoj glume Itan Hok, Patriša Arket i Elar Koltrejn. Reditelj je oduvijek volio da eksperimentiše prilikom snimanja i to je ponekad, kao u ovom slučaju, dalo odlične rezultate. Film je snimao dugih jedanaest godina kako bi krajnje autentično prikazao svoje protagoniste kako stare i zbog toga nije morao da angažuje različite glumce. Film je nominovan za šest nagrada Oskar, pet nagrada Zlatni globus i pet nagrada BAFTA.

Snimio je i filmove Buđenje života (2001), Kaseta (2001), Škola roka (2003), Zločesti medvjedići (2005), Nacija brze hrane (2006), Tamno skeniranje (2006), Ja i Orson Vels (2008), Berni (2011), Ponovno okupljanje (2017), Gdje si pošla, Bernadet? (2019), Apolo 10 1/2: Djetinjstvo iz svemirskog doba (2022) i Ubica (2023).