Džon Burman

Britanski reditelj, producent i scenarista Ser Džon Burman je svoje najvažnije filmove snimio u periodu filmskog pokreta Novi Holivud, koji je trajao od šezdesetih do osamdesetih godina prošloga vijeka. Tom prilikom je sarađivao sa nekim od najistaknutijih holivudskih glumaca kao što su Li Marvin, Šon Koneri, Džon Vojt i Bert Rejnolds. Ponekad je angažovao svoju djecu, sina Čarlija Burmana i ćerku Ketrin Burman u svojim filmovima. Burman je zapravo jedan od prvih filmskih autora koji je pokušao da ekranizuje knjigu Gospodar prstenova, autora Dž. R. R. Tolkina, mnogo prije novozelandskog reditelja Pitera Džeksona. Britanska filmska akademija je uručila Burmanu nagradu za životno djelo (2004), a kasnije je dobio počasnu titulu viteza (2022). Burman je svakako jedan od velikih majstora iza kamere koji zaslužuje čiji filmovi se nastavljaju gledati i proučavati.

Upitan za svoj pokušaj ekranizacije knjige Gospodar prstenova, Burman je rekao: "Sve što sam naučio, sve tehničke probleme koje sam morao riješiti u planiranju Gospodara prstenova, primijenio sam na filmu Ekskalibur. To je bila moja nadoknada".

Džon Burman je karijeru počeo kao novinar da bi zatim početkom šezdesetih godina počeo da radi na dokumentarnim filmovima za BBC televiziju. Učestovao je u ovom periodu u snimanju različitih televizijskih serija, da bi zatim snimio svoj prvi dugometražni film Uhvatite nas ako možete (1965). Prvi veliki uspjeh je postigao kriminalističkim filmom Mrtva tačka (1967), u kojem glavne uloge igraju Li Marvin i Endži Dikinson. Burman i Marvin su na zadovoljstvo mnogih ponovo sarađivati već naredne godine i to u filmu Pakao na Pacifiku (1968), u kojem još igra čuveni japanski glumac Toširo Mifune. Marvin i Mifune su odlično odigrali dvojicu zaraćenih vojnika koji završe na nenaseljenom ostrvu u Pacifiku. Zanimljivo je da su oni jedini akteri ovog filma.

Veliki uspjeh je postigao trilerom Oslobođenje (1972) u kojem glume Džon Vojt i Bert Rejnolds. Film je dobio velike pohvale za svoju odvažnost, dok je sam Burman dobio nominaciju za nagradu Oskar. Daleko manje uspjeha je imao sa filmovima Leo posljednji (1970) i Zardoz (1974). Snimio je nastavak Istjerivač đavola 2: Jeretik (1977) koji se nadovezuje na film Istjerivač đavola (1973) reditelja Vilijama Fridkina i koji mnogi kritičari smatraju za jedan od najlošijih filmova svih vremena.

"Filmovi su skladište mitova. U tome je njihova moć. Alternativna istorija, istorija ljudske psihe, sadržana je i odvija se u starim pričama i legendama. Film nastavlja ovu tradiciju", izjavio je reditelj.

Nakon neuspješnog pokušaja da ekranizuje pomenutu knjigu Gospodar prstenova, utjehu je pronašao u epskoj srednjovjekovnoj fantaziji Ekskalibur (1981), za koju slobodno možemo reći da je jedan od najboljih predstavnika ovog žanra. Pohvale je dobio i za film Nada i slava (1987) koji ga je inspirisao da po prvi put snimi nastavak jednog svog filma. Priču o mladom Bilu Rohanu je nastavio u filmu Kraljica i zemlja (2014).

Pored toga režirao je filmove Smaragda šuma (1985), Tamo gdje je srce (1990), Rangun (1995), General (1998), Panamski krojač (2001), U mojoj zemlji (2004) i Tigrov rep (2006).