Žerar Depardje

Francusko - ruski glumac, reditelj i biznismen Žerar Depardje je jedan od najznačajnijih evropskih glumaca, koji se može pohvaliti uspješnom karijerom u rodnoj Francuskoj ali i u Holivudu. Tokom svoje karijere od čak pet i pol decenija Depardje je sarađivao sa nekim od najznačajnijih evropskih i američkih reditelja kao što su Fransoa Trifo, Žan-Lik Godar, Klod Šabrol, Ridli Skot i Bernardo Bertoluči. Odrekao se francuskog državljanstva 2012. godine kada je država odlučila da uvede porez od čak 75% za sve građane koji zarađuju preko milion evra godišnje. Već naredne godine dobio je državljanstvo Rusije a iste godine je postao i kulturni ambasador Crne Gore.

 

"Čim sam imao dovoljno novca, kupio sam avion da bih mogao da idem gdje god želim. Pravi luksuz je biti slobodan. Nije nošenje Viton torbice. Šta bih uradio sa Viton torbom? Stavio bi gluposti u nju. Moja sloboda nema cijenu. Ne želim da čekam da se osoba ispred mene pomjeri. Luksuz je ne zavisiti ni od koga osim od samog sebe", izjavio je Depardje.

 

Žerar Depardje je jednu od svojih prvih uloga odigrao u filmu Dva čovjeka u gradu iz 1973. godine, u kojem glume neki od najznačajnijih francuskih glumaca kao što su Alen Delon i Žan Gaben. Depardje je zatim započeo saradnju sa francuskim rediteljem Bertranom Blierom sa kojim je prvo snimio film Going places iz 1974. godine da bi do kraja decenije snimili Pripremite maramice i Buffet froid a zatim narednih decenija Menage, Previše lijepa za tebe i Hvala životu. Glumca smo sedamdesetih godina gledali i u filmovima Straviski reditelja Alena Renea, Vinsent, Fransoa, Pol i ostali i Ljubavnica švajcarskog reditelja Barbeta Šredera. Depardje je postao jedan od najtraženijih francuskih glumaca i ponude za filmove su samo stizale. Jednu od najboljih uloga u tom periodu odigrao je u epskoj istorijskoj drami Dvadeseti vijek iz 1976. godine reditelja Bernarda Bertolučija. Depardje se odlično snašao pored takvih velikana glume kao što su Robert de Niro, Bert Lankaster, Sterling Hejden i Bert Lankaster. Depardje je do kraja sedamdesetih zaigrao u filmovima Baroko reditelja Andrea Tešinea i Slatka bolest reditelja Kloda Milera.

 

Osamdesetih godina Depardje je već bio svjetski poznato ime i nastavio je sa kvalitetom ulogama, igrajući u različitim filmskim žanrovima i ne birajući uvijek dobronamjerne osobe da glumi. Ostvario je izuzetno plodnu saradnju sa mnogim francuskim rediteljima. Stekao se utisak da glumac pažljivo bira filmsku ekipu sa kojom će raditi. Treba svakako izdvojiti njegovu saradnju sa francuskim rediteljem Fransoom Trifoom na filmovima Poslednji metro i Žena pored vrata, kao i veoma zabavne komedije francuskog reditelja Fransisa Vebera Comdads, Kucni u drvo i Bjegunci. Veoma zanimljivu saradnju imao je osamdesetih godina sa malo poznatim francuskim rediteljem Morisom Pijalatom sa kojim je snimio veoma hvaljene filmove Lulu, Policija i Pod suncem satane, kao i sa takođe francuskim rediteljem Danijelom Vinjom sa kojim je snimio Povratak Martina Gera i Jedna žena ili dvije, dok je sa rediteljem Klodom Berijem snimio Volim vas sve i Žan de Floret. Takođe nemoguće je ne izdvojiti i njegovu saradnju sa francuskim rediteljem Alenom Reneom i naslove Moj američki ujak i Želim da idem kući. Ovom već impozantnom spisku filmova treba dodati Izbor oružja reditelja Alena Kornoa, Mjesec u slivniku reditelja Žan-Žaka Beneksa, Danton poljskog reditelja Andžeja Vajde, Fort Sagan i Kamil Klode reditelja Bruna Nitena.

 

Devedesetih godina glumac je počeo da gradi internacionalnu karijeru ali su uglavnom izostale zaista kvalitetne uloge poput onih u rodnoj Francuskoj. Odličnu saradnju je napravio sa francuskim rediteljem Žan-Polom Rapnoom sa kojim je prvo snimio dramu Sirano iz 1990. godine. Depardje je briljantno odigrao vještog mačevaoca i vrsnog poetu kojem njegov izrazito veliki nos stvara veliki emotivni problem i spriječava ga da izjavi ljubav voljenoj Roksani. Glumac je za ulogu Sirana osvojio nagradu na filmskom festivalu u Kanu i nagradu Cezar, kao i nominaciju za Oskara. Depardje i Rapno su ponovo sarađivati na filmu Konjanik na krovu iz 1995. godine u kojem još glume Oliver Martinez, Žilijet Binoš i Fransoa Klize.

 

Gledali smo ga i u filmovima Zelena karta reditelja Pitera Vira, Sva jutra ovog svijeta reditelja Alena Kornoa, 1492: Osvajanje raja reditelja Ridlija Skota, Žerminal reditelja Kloda Berija, Moj otac heroj, Čista formalnost reditelja Đuzepea Tornatorea, Pukovnik Šaber, Elisa, Anđeli čuvari, Otkači zvijezde, Izmišljeni prijatelj, Tajni agent, Hamlet reditelja Keneta Brane, Čovjek sa gvozdenom maskom i Asteriks i Obeliks protiv Cezara. Veoma dobar posao je napravio na prelazu vijeka u dvije zanimljive televizijske mini - serije koje su ekranizovale neke od najznačajnijih francuskih literarnih djela. Prvo je zaigrao Edmonda Dantesa u seriji Grof Monte Kristo, koja se prikazivala tokom 1998. godine, a zatim Žana Valžana u seriji Jadnici, koja se prikazivala 2000. godine.

 

"Radije bih provodio vrijeme sa uzgajivačima grožđa nego sa glumcima. U filmskoj industriji sav novac je usmjeren na televiziju i glupost američke kinematografije. Sve je manje autorskih filmova koje su napravili ljudi poput Kena Louča ili Kloda Šabrola. Bioskop je mrtav; gotovo je. Ko sad ide u bioskop? Djeca samo. Ljudi koji imaju 30 godina radije bi sjedili kod kuće ispred televizora", izjavio je glumac.

 

U novom vijeku glumac je nastavio da dobar dio svoga vremena odvaja na snimanje filmova i često smo ga gledali u preko deset naslova u periodu od samo dvije godine. Većini glumaca uglavnom treba daleko veći vremenski period da bi snimili ovaj broj filmova. Nažalost kvalitet tih filmova je počeo da stagnira i glumca smo sve češće gledali u lošim naslovima. Počeo je ozbiljno da razmišlja da se povuče iz filmske industrije, ali joj se uvijek na kraju vraćao. Sa druge strane nastavio je da sarađuje sa starim poznanicima sa kojima je unazad nekoliko decenija odličan posao pravio. Sa rediteljem Bertranom Blierom je nastavio saradnju sa filmovima Glumci, Koliko me voliš i Heavy duty, sa Žan-Polom Rapnoom snimio Srećan put, sa Fransisom Veberom snimio Plakar i Zaveži i bježi, a sa Andreom Tešineom je snimio Vremena se menjaju.

 

Treba još zbog kvaliteta ili bar popularnosti izdvojiti naslove Vatel, 102 dalmatinca, Monopol italijanskog reditelja Etorea Skole, Vidok, Asteriks i Obeliks: Misija Kleopatra, Ja sam Dina, Zločin zavjere, Natali, RRRrrrr!!!, Specijalci iz broja 36, Poslednji odmor reditelja Vejna Vonga, Život u ružičastom, Asteriks na olimpijskim igrama, Misija Vavilon reditelja Matjua Kasovica, Državni neprijatelj broj 1 (prvi deo) reditelja Žan-Fransoa Rišea, Belami reditelja Kloda Šabrola, Moja popodneva sa Margarit i Žena za ukras reditelja Fransoa Ozona. Pažnju američke publike je ponovo na sebe skrenuo filmom Pijev život iz 2012. godine reditelja Anga Lija. Poslednju deceniju glumca smo gledali u filmovima Dobro došli u Njujork reditelja Abela Ferare, Fifa: Ujedinjene strasti, Neka svetlost uđe, Pljačka vijeka, Tajne Azurne obale i Ljudska komedija.

 

Upitan za njegovu veliku ljubav prema vinu, glumac je odgovorio: "Zadovoljan sam sa vrlo malo na ovoj zemlji, ali volim da imam puno u svojoj čaši".

 

Žerar Depardje je jedan od najznačajnijih francuskih glumaca koji se može pohvaliti da ja sarađivao sa čitavom plejadom cjenjenih francuskih reditelja i čiji talenat nažalost neće u potpunosti razumjeti današnja publika.