Vudi Alen

Američki reditelj, scenarista i glumac Vudi Alen važi svakako za jednog od najznačajnijih predstavnika Novog Holivuda, pokreta koji je napravio revoluciju u razvoju američkog filma tokom prošloga vijeka. Ukoliko ipak nije jedan od najboljih reditelja koji trenutno žive i rade u Holivudu, svakako je jedan od najproduktivnijih reditelja u modernoj filmskoj istoriji. Tokom svoje izuzetno duge karijere, koja traje preko sedam decenija, snimio je veliki broj značajnih filmova. Nije prošla ni jedna decenija njegove karijere a da nas nije počastio sa bar nekoliko kvalitetnih naslova. Dobitnik je četiri Oskara, dok je za ovu prestižnu nagradu nominovan nevjerovatnih 24 puta. Alen je svakako zadužio američki film svojim inspirativnim i iscrpnim radom. Bio je u braku sa glumicom Luizom Laser, dok je takođe bio u ljubavnoj vezi sa glumicama Dajen Kiton i Mija Ferou, sa kojima je veoma često sarađivao.

 

"Ne mogu zamisliti da bi posao trebalo voditi na bilo koji drugi način osim da reditelj ima potpunu kontrolu nad svojim filmovima. Moja situacija je možda jedinstvena, ali to ne govori dobro za ovaj posao. Ne bi trebalo da bude jedinstveno, jer reditelj je taj koji ima viziju i on je taj koji bi tu viziju trebao da prenese na film", rekao je Alen.

 

Vudi Alen je karijeru započeo sredinom prošloga vijeka radeći kao scenarista. Brzo je pokazao svoj istančan smisao za humor i dobio priliku da samostalno režira filmove. Snimio je komediju Uzmi novac i bježi (1969), za koju je napisao scenario i odigrao glavnu ulogu. Publika i kritika su dobro prihvatili film i na neki način poželili dobrodošlicu novom reditelju. Alen je često kasnije tokom svoje karijere potpisivao glavnu ulogu, kao i režiju i scenario.

 

Ubrzo je snimio takođe komedije Banane (1971) i Sve što ste oduvijek htjeli da znate o seksu a niste smijeli da pitate (1972), da bi zatim započeo jednu od najvažnijih saradnji u svojoj dosadašnjoj karijeri. Naime, za glavnu žensku ulogu u komediji Povampireni Majls (1973) angažovao je američku glumicu Dajanu Kiton, sa kojom je kasnije snimio filmove Ljubav i smrt (1975) i Enterijeri (1978). Vrhunac njihove saradnje predstavljaju naslovi Eni Hol (1977) i Menhetn (1979), u kojima je Kiton odigrala svoje najbolje uloge. Za ulogu Eni Hol nagrađena je Oskarom, dok je Alen ovu prestižnu nagradu osvojio za najboljeg reditelja i za najbolji scenario.

 

Alen je zatim muzu pronašao u glumici Miji Farou sa kojom je snimio filmove Seksi komedija ljetne noći (1982), Zelig (1983), Brodvej Deni Rouz (1984), Purpurna ruža Kaira (1985), Hana i njene sestre (1986), Dani radija (1987), Septembar (1987), Druga žena (1988), Elis (1990), Sjenke i magle (1991) i Muževi i žene (1992).

 

Pored ove saradnje reditelj je potpisao filmove Sjećanje na zvjezdanu prašinu (1980), Njujorške priče (1989), Zločini i prestupi (1989), Misteriozno ubistvo na Menhetnu (1993), Meci iznad Brodveja (1994), Moćna Afrodita (1995), Svi kažu volim te (1996), Hari van sebe (1997), Selebriti (1998), Biti najbolji (1999) i Sitni prevaranti (2000).

 

"Naravno, volio bih da svi vide moje filmove. Ali nije mi stalo da pristanem na različite kompromise po tom pitanju. Nikada ne bih promijenio jednu riječ ili snimio film za koji mislim da će im se svidjeti. Zaista me nije briga hoće li pogledati moj film ili ne. Ako ne žele da ga pogledaju, onda neće. Ako hoće, onda odlično. Da li želim da radim ono što radim beskompromisno i da li bih volio da dođe velika publika? Da, to bi bilo jako lijepo. Nikada nisam uradio ništa da privučem publiku, iako me godinama za to optužuju", bio je prilično jasan reditelj.

 

Nastavio je da marljivo piše i režira komične drame, ali je sve manje glumio u svojim filmovima. Radije je birao da sarađuje sa različitim glumačkim imenima i pomogao im da odigraju zapažene uloge. Imao je odličnu saradnju sa američkom glumicom Skarlet Johanson sa kojom je snimio filmove Završni udarac (2005), Udarna vijest (2006) i Ljubav u Barseloni (2008).

 

Treba svakako pomenuti i filmove Sitni prevaranti (2001), Holivudski kraj (2002), Ljubav i sve ostalo (2003), Melinda i Melinda (2004), Kasandrin san (2007), Šta god uspijeva (2009), Upoznaćeš visokog, crnog muškarca (2010), Ponoć u Parizu (2011), Rimu, s ljubavlju (2012), Nesrećna Džasmin (2013), Magija na mjesečini (2014), Nerazuman čovjek (2015), Visoko društvo (2016), Čudesna panorama (2017), Kišni dan u Njujorku (2019), Rifkinov festival (2020) i Udar sreće (2023). Treba dodati i da je kreator televizijske serije Kiza i šest scena (2016).

 

"Dva najveća mita o meni su da sam intelektualac, jer nosim ove naočare i da sam umjetnik jer moji filmovi gube novac. Ta dva mita prevladavaju već dugi niz godina", našalio se Alen.

 

Njegovih deset omiljenih filmova su inače 400 udaraca (1959) reditelja Fransoa Trifoa, Osam i po (1963) reditelja Federika Felinija, Amarkord (1973) reditelja Federika Felinija, Kradljivci bicikala (1948) reditelja Viktorija de Sike, Građanin Kejn (1941) reditelja Orsona Velsa, Diskretni šarm buržoazije (1972) reditelja Luisa Bunjuela, Velika iluzija (1937) reditelja Žana Renoara, Staze slave (1957) reditelja Stenlija Kjubrika, Rašomon (1950) reditelja Akire Kurosave i Sedmi pečat (1957) reditelja Ingmara Bergmana.