Roberto Beninji

Italijanski glumac, komičar, scenarista i reditelj Roberto Beninji je osvojio srca svih ljubitelja filma komičnom dramom Život je lijep (1997), smještenoj u Italiju u period Drugog svjetskog rata. Beninji je odigrao glavnu ulogu zajedno sa svojom suprugom i glumicom Nikoletom Braski, ali takođe potpisuje i režiju i scenario. Uspio je da na jedan delikatan i zaista duhovit način pristupi temi Holokausta i da ispriča priču o životu skromnih italijanskih ljudi u ovim turbulentnim vremenima. Izuzetno teška vremena iz nekih ljudi izvuku one najgore ljudske osobine, dok kod drugih probude svu toplinu njihovog bića. Scene u kojima ovaj zabrinuti otac pokušava da razveseli svog mladog sina se i danas rado pamte i ostavljaju u istoj mjeri gorak i sladak okus u ustima. Ovaj trijumfalni prikaz ljudskih vrijednosti je natjerao mnoge ljude, čak i one izuzetno tvrdog srca, da tokom gledanja posegnu za svojim maramicama. Beninji je nagrađen Oskarom za najboljeg glavnog glumca i postao prvi italijanski glumac koji je osvojio ovu prestižnu nagradu u jednom filmu u kojem glavni govorni jezik nije Engleski. Pored ovog filma, Beninji je sarađivao sa mnogim istaknutim evropskim rediteljima, a dobitnik je ordena zasluge italijanske republike.

 

Nakon osvojenog Oskara za film Život je lijep, u kategoriji najbolji strani film, glumac se zahvalio na jedan duhovit i originalan način: "Želio bih da se zahvalim svojim roditeljima u Vergaju, malom selu u Italiji. Dali su mi najveći poklon, siromaštvo". Kada je zatim ponovo, to isto veče, osvojio novog Oskara, ovaj put za glavnu mušku ulogu, glumac je ponovo pokazao svoj odličan smisao za humor riječima: "Hvala vam. Ovo je strašna greška, jer sam već potrošio sve riječi koje znam iz engleskog jezika".

 

Roberto Beninji je jednu od svojih prvih uloga odigrao u filmu Sjaj žene (1979) grčko - francuskog reditelja Koste Gavrasa, u kojem glavne uloge igraju Iv Montan i Romi Šnajder. Iste godine sarađivao je sa još jednim velikanom evropskog filma, rediteljem Bernardom Bertolučijem u filmu Mjesec (1979). Benjini je odigrao sporedne uloge u ovim filmovima ali mu je iskustvo rada sa ovim velikanima filma svakako dobro došlo da dodatno izbrusi svoj zanat.

 

Osamdesetih i devedesetih godina se posvetio uglavnom komediji i počeo je uveliko da režira filmove u kojima nastupa. Rediteljski posao je započeo komedijom Ti me uzbuđuješ (1983), zahvaljujući kojoj je upoznao italijansku glumicu Nikoletu Braski, sa kojom će kasnije često sarađivati i koja će postati njegova supruga. Rediteljski uspjeh je doživio sa filmovima Ništa ne preostaje nego da plačemo (1984), Mali đavo (1988), Džoni Čačkalica (1991) i Monstrum (1994).

 

Uspješno je sarađivao sa američkim nezavisnim rediteljem Džimom Džarmušom u filmovima Pod rukom zakona (1986), Noć na zemlji (1991) i Kafa i cigarete (2003), a gledali smo ga i u filmovima Glas mjeseca (1990) italijanskog reditelja Federika Felinija, Sin Pink Pantera (1993) reditelja Blejka Edvardsa i Asteriks i Obeliks protiv Cezara (1999).

 

U novom vijeku je režirao filmove Pinokio (2002) i Tigar i snjeg (2005), koji su naišli na podjeljena mišljenja kritike i koji su razočarali rezultatima u bioskopu. Kasnije se pojavio u komediji Rimu, s ljubavlju (2012) reditelja Vudija Alena, a svoju ljubav prema drvenom lutku koji želi da postane pravi dječak, potvrdio je još jednom ekranizaciom, Pinokio (2019), u kojoj je odigrao starca Đepeta.