Brajan de Palma

Američki reditelj i scenarista Brajan de Palma je jedan od najznačajnijih predstavnika Novog Holivuda, pokreta koji je od sredine šezdesetih do početka osamdesetih godina prošloga vijeka napravio pravu renesansu u Holivudu. Kritičari za ovog reditelja tvrde da je izuzetno talentovani učenik koji nastavlja tradiciju legendarnog reditelja Alfreda Hičkoka. Poznat je inače po veoma nasilnim filmovima, koje najčešće smješta u žanrove psihološkog trilera i kriminalističkog filma. Nažalost njegovi novi naslovi predstavljaju svojevrsno razočarenje. Nadamo se da će ovaj veliki majstor smoći snage i počastiti nas još kojim remek-djelom. Pored toga, može se pohvaliti i činjenicom da je prvi otkrio talenat tada mladog i nepoznatog glumca Roberta de Nira. Što se tiče njegovog privatnog života, bio je u braku sa glumicom Nensi Alen (1979-1984) i producentkinjom Gejl En Hurd (1991-1993).

 

"Neki od mojih filmova, koji su dobili najgore kritike su upravo filmovi o kojima se danas priča, tako da mi je teško procijeniti dugoročni učinak mojih ostvarenja. Ne mogu to shvatiti previše ozbiljno. U osnovi, ocjenjuju vas prema trendovima tog vremena, a ti trendovi se naravno stalno mijenjaju. Dakle, pretpostavljam da ono što istraje je ono što je bitno i ja sam samo veoma srećan što sam snimio filmove koji su po svemu sudeći istrajali", izjavio je De Palma.

 

Brajan Rasel de Palma je karijeru započeo šezdesetih godina prošloga vijeka nizom kratkih filmova, da bi zatim snimio svoj prvi dugometražni film Murder a la Mod (1968). Odmah zatim je započeo saradnju sa Robertom de Nirom, sa kojim je snimio satiričnu komediju Pozdravi (1968) i nastavak Ćao, mama! (1970). Njihova najpoznatija saradnja je uslijedila mnogo godina kasnije kada su snimili kriminalistički film Nesalomivi (1987). Pored toga, sarađivali su u filmu Vjenčanje (1969).

 

Veliki uspjeh je doživio zahvaljujući filmu Keri (1976), koji je nastao po istoimenoj knjizi Keri (1974) autora Stivena Kinga. Film je dobio kultni status i njegova popularnost je rasla iz godine u godinu. Reditelj je u ovom filmu prvi put upotrebio tehniku podijeljenog ekrana, kako bi u isto vrijeme pratio dešavanja na dva različita mjesta. Kasnije se često vraćao ovoj tehnici i inspirisao mnoge buduće kolege da je koriste u svojim filmovima. Takođe je tokom snimanja upoznao glumicu Nensi Alen koja će mu postati supruga i sa kojom će snimiti niz filmova.

 

Sarađivao je sa legendarnim američkim glumcem Kirkom Daglasom u filmovima Furija (1978) i Kućni filmovi (1979), a snimio je i naslove Upoznaj svog zeca (1972), Sestre (1972), Fantom raja (1974) i Opsesija (1976).

 

Nove pohvale je dobio za erotski triler Obučena da ubije (1980) i triler misteriju Pucanj nije brisan (1981). Inspiraciju za film Pucanj nije brisan je očigledno pronašao u filmovima Uvećavanje (1966) reditelja Mikelanđelo Antonionija i Prisluškivanje (1974) reditelja Frensisa Forda Kopole.

 

Treba svakako izdvojiti i kriminalističku dramu Lice sa ožiljkom (1983) u kojoj su glavne uloge odigrali Al Paćino, Mišel Fajfer i Stiven Bauer. Scenario je napisao Oliver Stoun i zapravo je riječ o modernoj verziji filma Lice sa ožiljkom (1932), u kojem glavnu ulogu igra Pol Muni. Paćino je odlično odigrao kubanskog izbjeglicu i kriminalca Tonija Montanu, koji dolazi u Majami gdje se brzo bogati i gdje stiče veliku moć. Film je naišao na osude kritike zbog izuzetno nasilnih scena, ali je ipak ostavio veliki uticaj na sve ljubitelje filma i na buduće generacije filmskih stvaralaca. Toni Montana je postao jedan od najpoznatijih filmskih kriminalaca. De Palma i Paćino su kasnije ponovo sarađivali u kriminalističkoj drami Karlitov put (1993). Karlito Brigante nije stekao popularnost Tonija Montana ali je ipak ganuo srca ljubitelja filma.

 

Prilikom ponovnog izlaska filma Lice sa ožiljkom, čelnici studija su vršili pritisak na De Palmu da u saundtrek filma ubaci rep muziku, jer je film stekao veliku popularnost među ljubiteljima ovog muzičkog žanra. De Palma je odgovorio: “Rekli su da bi to pomoglo promociji, predstavljajući film na drugačiji način, ali muzika kompozitora Đorđoa Morodera je bila vjerna tom periodu, tvrdio sam. Niko ne mijenja partiture na filmovima Martina Skorsezea, Džona Forda ili Dejvida Lina. Ako je film remek-djelo kao što tvrde, neka ga ostave na miru. Borio sam se s njima zubima i noktima i bio sam svojevrsni autsajder, što za mene nije neobično mjesto. Vlasnik sam konačne verzije filma, tako da ih je to potpuno zaustavilo”.

 

Uslijedo je niz pomalo razočaravajućih filmova u kojima se oprobao u različitim žanrova, od uvježbanih hičkokovskih trilera Dublerka (1984) i Rađanje Kaina (1992), preko komedije Pametnjakovići (1986) i ratnog filma Žrtve rata (1989).

 

Veliko razočarenje je doživio nakon premijere filma Lomača taštine (1990), u kojem igraju Tom Henks, Melani Grifit, Brus Vilis i Morgan Friman. Uprkos ovim poznatim imenima, film je uveliko podbacio na bioskopskim blagajnama.

 

De Palma je utisak popravio špijunskim filmom Nemoguća misija (1996) u kojem je glavnu ulogu odigrao Tom Kruz. Riječ je o komercijalno najuspešnijem filmu u njegovoj dosadašnjoj karijeri i začetku jedne od najpopularnijih filmskih franšiza.

 

"Moji filmovi se bave stilizovanim, ekspresionističkim svijetom, koji ima neku vrstu groteskne ljepote", izjavio je reditelj.

 

Nažalost njegova karijera je polako ali sigurno počela da jenjava. To svakako ne znači da su njegovi dalji naslovi bez pozitivinih strana. Treba pomenuti filmove Zmijske oči (1998), Misija na Mars (2000), Fatalna žena (2002), Crna Dalija (2006), Bez cenzure (2007), Strast (2012) i Domino (2019).