Piter Selers ( 1925 - 1980)

Čuveni britanski glumac i komičar Piter Selers (1925-1980) je zaslužan za neke od najpoznatijih komičnih likova koje smo imali priliku da vidimo u drugoj polovini prošloga vijeka. Jedan od tih likova je svakako trapavi policijski inspektor Žak Kluzo u filmskom serijalu Pink Panter (1963-1978) kojeg je režirao Blejk Edvards. Izvrsnu saradnju je ostvario i sa legendarnim rediteljem Stenlijem Kjubrikom. Okušao se i sam kao reditelj i samostalno snimio komediju Gospodin Topaz (1961). Britanski glumac se uprkos velikoj slavi i popularnosti, tokom svog života borio sa različitim bolestima i porocima. Njegovo mentalno i psihičko stanje se naročito pogoršalo tokom posljednje decenije njegovog života, kada je vodio veliku bitku sa depresijom. Dio ove bitke je prikazan u veoma dobrom televizijskom filmu Život i smrt Pitera Selersa (2004) u kojem naslovnu ulogu igra glumac Džefri Raš. Selers se ženio čak četiri puta, a bio je u braku sa atraktivnim glumicama Lin Frederik i Brit Ekland.

 

„Ako od mene zatražite da igram samog sebe, neću znati šta da radim. Ne znam ni ko sam, ni šta sam“, izjavio je Selers.

 

Piter Selers je prve filmske korake načinio sredinom prošloga vijeka, kada je zaigrao u filmovima Crna ruža (1950) i Peni ukazuje na raj (1951), Dole među Z ljudima (1952), Naređenja su naređenja (1955) i Džon i Džuli (1955). Odličnu ulogu je odigrao u kriminalističkoj crnoj komediji Gangsterska petorka (1955) reditelja Aleksandra Mekendrika. Često je zatim igrao više uloga u jednom filmu ili televizijskoj seriji. Treba pomenuti filmove Najmanji šou na Zemlji (1957), Gola istina (1957), Up the Creek (1958), Toma Palčić (1958), Kolton Braun iz F.O. (1959) i Miš koji je rikao (1959), kao i televizijske serije And So to Bentley (1954), The Idiot Weekly, Price 2d (1956), Šou zvani Fred (1956), Fredov sin (1956) i Yes, It's the Cathode-Ray Tube Show! (1957).

 

Upitan kako otkriva i razvija nove uloge, glumac je odgovorio: „Šetam okolo, pokušavam različite akcente, opipavam put do lika. Svako jutro buljim u sebe u ogledalu, čekajući da se drugi momak, čovjek koga ću igrati, pojavi i uzvrati pogled u mene. Čekam stranca da dođe u moj život. Kada se to desi, osjetim taj talas sreće“.

 

Ostvario je niz zanimljivih saradnji sa različitim rediteljima. Svakako najvažnije saradnje je ostvario sa rediteljima Stenlijem Kjubrikom i Blejkom Edvardsom. Saradnju sa Kjubrikom je započeo crnohumornom psihiloškom dramom Lolita (1962), u kojoj je odigrao dvije različite uloge, da bi zatim saradnju nastavio crnohumornom političkom satirom Doktor Strejndžlav (1964), u kojoj je odigrao čak tri potpuno različite uloge. Najzanimljiviji je svakako naslovni lik koji ima zanimljiv ali bizaran plan kako iznova začeti život na planeti Zemlji u slučaju nuklearne kataklizme. Glumac je pokazao sav raskoš svog talenta i učinio ovog tragikomičnog lika dobro poznatog svim ljubiteljima filma. Nominovan za nagrade Oskar i BAFTA u kategoriji najbolji glavni glumac. Selers i Edvards su isključivo zajedno snimali komedije. Nakon velikog uspjeha komedije Pink Panter (1963), uslijedili su nastavci Pucanj u tami (1964), Povratak Pink Pantera (1975), Pink Panter uzvraća udarac (1976) i Osveta Pink Pantera (1978). Glumac je pokazao svoj neponovljiv talenat za komediju i inspektora Kluzoa učinio jednim od najpoznatijih i najsmješnijih filmskih likova. Ulogu je inače kasnije odigrao američki glumac Stiv Martin u nastavcima Pink Panter (2006) i Pink Panter 2 (2009). Treba obavezno dodati da su Selers i Edvards takođe sarađivali u odličnoj komediji Zabava (1968).

 

Selers je uspješnu saradnju ostvario i sa drugim uglavnom manje poznatim rediteljima, kao što su Džon Bulting, Džon Gilermin, Vitorio de Sika, Džozef Mekgrat i Roj Bulting. Sa Džonom Bultingom je snimio filmove Sa mnom je sve u redu, Džek (1959) i Nebesa iznad nas (1963), sa Gilerminom Nikad ne popuštaj (1960) i Valcer toreadora (1962), sa De Sikom Lov na lisice (1966) i Žena puta sedam (1967), sa Mekgratom Magični hrišćanin (1969) i Veliki Mekgonagal (1975), dok je sa Rojom Bultingom snimio filmove Pronašao sam djevojku u supi (1970) i Prikriveni heroji (1974).

 

Reditelji, braća Džon i Roj Bulting, su za Selersa rekli: "Najveći komični genije kojeg je ova zemlja proizvela još od Čarlsa Čaplina".

 

Nastavio je da zabavlja publiku u filmovima Dvosmjerno istezanje (1960), Borba polova (1960), Milionerka (1960), Za igru je potrebno dvoje (1962), The Dock Brief (1962), Pogrešna ruka zakona (1963), Svijet Henrija Orijenta (1964), Šta ima novo, Cica-Maco? (1965), Pogrešna kutija (1966), Bobo (1967), Kazino rojal (1967), Volim te, Alis B. Toklas (1968), Dan na plaži (1970), Hofman (1970), Gdje vas boli? (1972), Alisa u zemlji čuda (1972), The Blockhouse (1973), Optimisti (1973), Duhovi podnevnog sunca (1974), Na smrt ubijen (1976) i Zatvorenik Zende (1979).

 

Jednu od najboljih uloga je odigrao u satiri Dobro došli, gospodine Čens (1979) reditelja Hala Ešbija. Odlično je prikazao baštovana Čensa kojeg izrazito smanjen intelekt ne spriječava da postane veoma bitna politička figura u Sjedinjenim Američkim Državama. Za ovu ulogu je dobio svoju treću nominaciju za nagradu Oskar.

 

Posljednju ulogu je odigrao u komediji Đavolja zavjera doktora Fu Mančua (1980).