Kifer Saterlend

Kanadski glumac Kifer Saterlend je najpoznatiji po ulozi specijalnog agenta Jedinice za borbu protiv terorizma Džeka Bauera u televizijskoj seriji 24 (2001-2010), koju su kreirali Džoel Surnau i Robert Kokran. Bauer je često u vremenskom škripcu i prisiljen je da hitro reaguje, kako bi spriječio sljedeći teroristički napad. Glumac je dobio velike pohvale za ovu ulogu i osvojio je nagrade Emi i Zlatni globus. Ulogu je ponovio u televizijskom filmu 24: Iskupljenje (2008), kao i u novom nastavku u obliku televizijske serije 24: Živi još jedan dan (2014). Saterlend se okušao kao reditelj i snimio je filmove Posljednje svjetlo (1993), Istina ili posljedice, N. M. (1997) i Woman Wanted (1999). Pored toga, odigrao je glavnu ulogu u video igrama Metal Gear Solid V: Ground Zeroes (2014) i Metal Gear Solid V: The Phantom Pain (2015), koje je kreirao japanski kreator video igara Hideo Kodžima. Što se tiče njegovog privatnog života, bio je vjeren za poznatu američku glumicu Džuliju Roberts. Kiferovi roditelji Donald Saterlend i Širli Daglas su takođe glumci, kao i Kiferova ćerka Sara.

 

Upitan za televizijsku seriju 24 i uopšte rad na televiziji, Saterlend je odgovorio: "Prije dvanaest godina, da mi je neko predložio da radim na televiziji, nasmejao bih im se. Filmski glumci se nisu bavili televizijom. Ali kada mi je konačno ponuđena serija 24, došla je poput spasonosne milosti. Dugujem ovoj seriji mnogo".

 

Kifer Vilijam Frederik Dempsi Džordž Rufus Saterlend je prvu ulogu odigrao u komičnoj drami Povratak Maksa Dugana (1983) reditelja Herberta Rosa, u kojem je jednu od glavnih uloga odigrao njegov otac Donald Saterlend.

 

Uskoro je započeo mnoge značajne saradnje za svoju dalju karijeru. Sa rediteljem Robom Rajnerom je snimio filmove Ostani uz mene (1986) i Nekoliko dobrih ljudi (1992), dok je sa rediteljem Džoelom Šumaherom snimio Izgubljeni dječaci (1987), Tanka linija smrti (1990), Vrijeme za ubijanje (1996), Telefonska govornica (2002) i Dvanaest (2010). Odigrao je i zapaženu ulogu u rimejku Tanka linija smrti (2017), kojeg je ovaj put režirao Nils Arden Oplev. Treba dodati da je započeo saradnju i sa čuvenim rediteljem Dejvidom Linčom, sa kojim je snimio filmove Tvin Piks: Vatro hodaj sa mnom (1992) i Tvin Piks: Dijelovi koji nedostaju (2014).

 

"Kada ste mlad glumac volite da birate likove sa malo njuha, tako da sam u mnogim filmovima na kraju igrao čudake. Ali mogu vas uvjeriti da nisam psihopata, kriminalac ili nasilnik", našalio se glumac.

 

Pored toga, zaigrao je u filmovima The Bay Boy (1984), Na bliskom rastojanju (1986), Obećana zemlja (1987), Vrijeme ubijanja (1987), Ludi mjesec (1987), Svjetla velegrada (1988), Mladi revolveraši (1988), 1969 (1988), Odmetnici (1989), Flešbek (1990), Čikago Džo i steiptizeta (1990), Mladi revolveraši 2 (1990), Princ Oraščić (1990), Član 99 (1992), Nestajanje (1993), Tri musketara (1993), Terezina tetovaža (1994), Kaubojski način (1994), Oko za oko (1996), Autoput (1996), Posljednji dani Frenkija Muve (1996), Mračni grad (1998), Kontrola leta (1998), Ritam (2000), Sakupljajući dijelove (2000) i Pravo iskušenje (2000). Odigrao je i epizodnu ulogu u televizijskoj seriji Nevjerovatne priče (1985).

 

Sarađivao je sa manje poznatim rediteljem Polom Markusom u filmovima Prekid (1998) i Oko ubice (1999).

 

Saterlend je nastavio sa veoma dobrim ulogama ali nije imao previše sreće sa samim izborom uloga. U svakom slučaju, često je bio najveći adut filma u kojem igra. Gledali smo ga u filmovima Vatreni ring (2001), Kraj svih ratova (2001), Pustinjski sveci (2002), Smrtonosna vrelina (2002), Iza crvenih vrata (2003), Pronađeni raj (2003), Zemlja daleke prošlosti 10: Velika migracija dugovratih (2003), Uzimanje života (2004), Džimini Glik u Lalavudu (2004), Riječna kraljica (2005), Divljina (2006), Stražar (2006) i Ogledala (2008).

 

Upitan za vjeridbu sa glumicom Džulijom Roberts, odgovorio je iskreno: "Ne možete snimiti tolike intervjue o tome kako ste oboje divni, a onda kada se sve raspadne, šest dana prije vašeg vjenčanja, da ne očekujte da će ljudi da vas zadirkuju. Znam da smo Džulija i ja sve to nesvjesno tražili".

 

Posudio je svoj glas u animiranom filmu Čudovišta protiv vanzemaljaca (2009), kao i u kratkometražnim nastavcima Čudovišta protiv vanzemaljaca - Mutirane bundeve iz svemira (2009) i Čudovišta protiv vanzemaljaca - Noć živih šargarepa (2011).

 

"Volim da ćaskam sa ljudima. Ako mi ljudi postave direktno pitanje, ja im dam direktan odgovor i osjećam da sam to uvijek radio sa novinarima", rekao je glumac.

 

Uslijedili su filmovi Marmadjuk (2010), Melanholija (2011) reditelja Larsa fon Trira, Nevoljni fundamentalista (2012), Pompeja (2014), Napušteni (2015), Zulender 2 (2015), Gdje je Kira? (2017), Plaćenik (2022), Klonirali su Tajrona (2023), Vojni sud za pobunu u Kejnu (2023) reditelja Vilijama Fridkina i Porotnik broj 2 (2024) reditelja Klinta Istvuda.

 

Treba svakako dodati i televizijske serije Ispovjest (2011), Dodir (2012-2013), Vršilac dužnosti (2016-2019), Bjegunac (2020), Prva dama (2022) i Zečja rupa (2023).