Majkl Čimino ( 1939 - 2016)

Američki reditelj i scenarista Majkl Čimino je jedan od najznačjanijih filmskih autora tokom perioda poznatog kao Novi Holivud, koji je trajao od kraja šezdesetih do sredine osamdesetih godina prošloga vijeka. Čimino je svakako iskusio upozoravajuću mudrost Petra II Petrovića Njegoša, koja kaže da čašu meda jošt niko ne popi, što je čašom žuči ne zagrči, čaša žuči ište čašu meda, smiješane najlakše se piju. Dosegao je filmske visine film Lovac na jelene (1978), da bi nedugo zatim prosto rečeno otresao od zemlju epskim vesternom Vrata raja (1980), koji je katastrofalno prošao na bioskopskim blagajnama i zadao kompaniji United Artists težak finansijski udarac. Čimino je za relativno kratak vremenski period veliku slavu u Holivudu zamijenio omrženim pogledima i njegova karijera je završila prije nego što je i počela.

Upitan za film Vrata raja, Čimino je izjavio: „Bila je to zaista velika trauma, svi znaju. Od tada nisam mogao da snimim nijedan film koji sam želio. Pokušao sam da učinim najbolje od onoga što mi je bilo dostupno“.

Majkl Čimino je karijeru počeo kao scenarista i istakao se sedamdesetih godina naučnofantastičnim filmom Tiho bježanje (1972), kao i nastavkom Prljavi Hari: Klopka za inspektora Kalahana (1973), u kojem glavnu ulogu igra američki glumac Klint Istvud. Istvud je zapravo prvi prepoznao potencijal koji krije Čimino i lično ga preporučio za režiju kriminalističke komedije Kalibar .20 za specijalistu (1974) u kojoj je odigrao jednu od glavnih uloga. Film je naišao na pohvale kritike i zabilježio veoma dobre rezultate na bioskopskim blagajnama.

Nakon velikog neuspjeha filma Vrata raja, Čimino je ipak skupio snage i snimio filmove Sicilijanac (1987), Časovi očaja (1990) i Lovac na sunce (1996).