Stiven King

Američki pisac, scenarista, muzičar, kolumnista, glumac, filmski producent i reditelj Stiven King je neosporno svestrana i multitalentovana ličnost, koja je svoj najveći doprinos podarila literaturi. Važi za jednog od najuticajnijih i najvažnijih pisaca koji sa razlogom nosi nadimak Kralj horora. Objavio je preko šezdeset romana i dalje je veoma aktivan u pisanju. Njegove knjige su često dobijale filmske ekranizacije. Treba svakako izdvojiti filmove Keri (1976) reditelja Brajana de Palme, Isijavanje (1980) reditelja Stenlija Kjubrika, Zona mrtvih (1983) reditelja Dejvida Kronenberga, Ostani uz mene (1986), Mizeri (1990), Bjekstvo iz Šošenka (1994), Zelena milja (1999), To (2017), To: Drugo poglavlje (2019) i Doktor San (2019). Ne voli da potpisuje autograme zato što popularnost smatra običnom idiotarijom. Knjige potpisuje isključivo na promocijama svojih novih djela. Mnogi njegovi fanovi i danas pogrešno misle da on ne potpisuje svoje knige zbog sujevjerja, kao i da će im zapaliti knjigu i poslati nazad u pepelu, ako mu zatraže potpis putem pošte.

 

“Pobio sam dovoljno drveća na svijetu”, voli se često našaliti King, na račun svog čestog objavljivanja knjiga.

 

Stiven King je svoju prvu kratku priču Stakleni pod prodao još 1967. godine, a prvi veliki uspjeh je doživio horor romanom Keri (1973). Interesantno je da je ovaj horor roman odbijan čak trideset puta i da je sam autor odustao od njega i bacio ga u smeće. Na svu sreću, njegova žena je ga je ubjedila ga da ne odustaje od ove priče. Uslijedile su mnoge poznate priče, koje je često smještao u žanr horora.

 

Da nije jednostran pisac koji piše samo u žanru horora, pokazao je prije svega romanom Rita Hejvort i iskupljenje iz Šošenka (1982), koji je uspješno ekranizovan u već pomenuti film Bjekstvo iz Šošenka (1994), u kojem su nezaboravne uloge odigrali Tim Robins i Morgan Friman.

 

King nije uvijek bio zadovoljan ekranizacijama svojih djela. Svi već znamo da mu se nije naročito dopao film Isijavanje (1980) reditelja Stenlija Kjubrika, već da uveliko preferira televizijsku seriju Isijanje (1997). U jednom navratu je odlučio da sam režira i napiše scenario za film Maksimalno ubrzanje (1986), ali je ipak naišao na mlak odziv kritike i publike.

 

Upitan zašto mu se nije svidjela uloga koju je glumac Džek Nikolson odigrao u Isijavanju, pisac je odgovorio: “Džek Torans, u knjizi, je bio dobronamjeran momak koji je zatim prešao ivicu, a ne neko ko se od početka razleteo preko kukavičjeg gnijezda. Uopšte nije bilo moralne borbe”.