Robert Redford

Američki penzionisani glumac, reditelj i producent Robert Redford je tokom svoje izuzetno duge karijere, koja je trajala cijelih šest decenija, postigao vjerovatno sve što jedan prosječan čovjek može uopšte da poželi. Vrhunac svoje popularnosti je doživio tokom perioda poznatog kao Novi Holivud, kada su mnogi reditelji imali veliku želju da sarađuju sa njim, a publika hrlila u bioskope zbog njegove slike na posteru filma. Najvažniju saradnju je ostvario sa dvojicom američkih reditelja Sidnijem Polakom i Džordžom Rojom Hilom, ali i sa glumcem Polom Njumenom, sa kojim je bio veliki prijatelj. Zabilježio je veliki uspjeh i kao reditelj. Dobio je nagradu Oskar za režiju filma Obični ljudi (1980) a režirao je i filmove Milagro (1988), Rijeka uspomena (1992), Kviz (1994), Šaptač konjima (1998), Legenda o Bageru Vensu (2000), Glineni golubovi (2007), Zavjerenik (2010), Pravilo ćutanja (2012) i Katedrale kulture (2014). Tu ne prestaju Redfordove zasluge za razvoj sedme umjetnosti jer je upravo on osnivač najvažnijeg festivala za nezavisne filmove Sandens filmski festival, te na taj način pomagao mnogim mladim autorima da plasiraju svoj proizvod. Prestižni američki časopis Tajm je tokom 2014. godine Redforda uvrstio među stotinu najuticajnijih ljudi na svijetu.

 

Upitan za reditelje koji su ostavili najveći utisak na njega, Redford je odgovorio: "Sidni Polak i Džordž Roj Hil. Rastuži me kada vidim da neki reditelji dobijaju mnogo pažnje, u nekim slučajevima i previše pažnje, kada je Roj bio jedan od onih koji je trebalo da dobije tu pažnju, ali nije. Ako pročitate njegovu biografiju, on se popeo na vrh, kada pomislite na Buč Kasidi i Sandens Kid i Žaoka, ali nikada nije dobio dovoljno zasluga za te filmove".

 

Robert Redford je glumačku karijeru započeo sredinom prošloga vijeka epizodnim ulogama u različitim televizijskim serijama, kao što su Alfred Hičkok predstavlja (1961), Zona sumraka (1962), Nesalomivi (1963) i Sat Alfreda Hičkoka (1962-1963). U drugoj polovini šezdesetih godina je započeo dvije vjerovatno najvažnije saradnje u svojoj karijeri. Sa rediteljem Sidnijem Polakom je snimio dramu Prokleti posjed (1966) da bi zatim tokom narednih decenija nastavili saradnju u filmovima Džeremaja Džonson (1972), Djevojka koju sam volio (1973), Tri kondorova dana (1975), Električni jahač (1979), Moja Afrika (1985) i Havana (1990).

 

Drugu značajnu saradnju je ostvario sa rediteljem Džordžom Rojom Hilom, sa kojim je prvo snimio vestern Buč Kasidi i Sandens Kid (1969), u kojem još još glumi Pol Njumen. Redford i Njumen su postali jedan od najpoznatijih filmskih dvojaca u istoriji filma i ponovili su saradnju nekoliko godina kasnije u filmu pljačke Žaoka (1973), koji je takođe režirao Hil. Film Žaoka je takođe bio veliki bioskopski hit i obezbjedio Redfordu njegovu prvu nominaciju za nagradu Oskar u kategoriji najbolji glavni glumac. Redford i reditelj Roj Hil su kasnije sarađivali i u filmu Veliki Valdo Peper (1975).

 

Upitan za prijateljstvo sa glumcem Polom Njumenom, Redford je odgovorio: "Postoje neka prijateljstva koja su ponekad previše dobra i previše jaka da se o njima priča".

 

Treba još izdvojiti njegovu saradnju sa rediteljem Majklom Ričijem, sa kojim je snimio filmove Vozač spusta (1969) i Kandidat (1972). Takođe je zaigrao u filmovima Situacija beznadežna, ali ne ozbiljna (1965), Sve o Dejzi Klover (1965), Potjera bez milosti (1966) reditelja Artura Pena, Bosonogi u parku (1967), Kažite im da je Vili Boj ovdje (1969), Mali Faus i veliki Halsi (1970), Vreli dijamant (1972), Veliki Getsbi (1974), Svi predsjednikovi ljudi (1976) reditelja Alana Džeja Pakule i Operacija Market garden (1977).

 

"Pripovjedači proširuju naš um. Angažuju nas, provociraju, inspirišu i na kraju povezuju", izjavio je Redford.

 

Osamdesetih godina i kasnije glumac je daleko rijeđe snimao, ali su njegovi filmovi uglavnom imali dobar prolaz kod publike, čak i kada im kritika nije bila previše naklonjena. Treba pomenuti sasvim dobre naslove kao što su Brubejker (1980), Talenat (1984), Orlovi pravde (1986), Njuškala (1992), Nepristojna ponuda (1993) i Nešto sasvim lično (1996).

 

U novom vijeku je imao uspješno saradnju sa rediteljem Dejvidom Laurijem, sa kojim je snimio filmove Pitov zmaj: čarobno prijateljstvo (2016) i Starac s revolverom (2018), a gledali smo ga i u superherojskim nastavcima Kapetan Amerika: Zimski vojnik (2014) i Osvetnici: Kraj igre (2019). Jednu od posljednjih ulogu je odigrao sa glumicom Džejn Fonda u filmu Naše duše u mraku (2017).

 

Treba još dodati filmove Posljednje uporište (2001), Špijunska igra (2001), Prijeteća čistina (2004), Nedovršen život (2005), Šarlotina mreža (2006), Sve je izgubljeno (2013), Šetnja šumom (2015), Istina (2015), Otkriće (2017), Dugmad: Božićna priča (2018) i Omniboat: A Fast Boat Fantasia (2020).