Robert Mičam ( 1917 - 1997)

Američki glumac Robert Mičam (1917-1997) je diskutabilno jedan od najpotcjenjenih glumaca prošloga vijeka, koji je glumio u različitim filmskim žanrovima, od noar filmova, preko romansi, pa sve do ratnih filmova. Bio je veoma cijenjen zbog svog talenta i raznovrsnosti, koji su mu omogućili prilagođavanje različitim karakterima. Američki filmski institute je svrstao Mičama na listu najvećih muških filmskih zvijezda iz perioda klasičnih američkih filmova, dok ga je čuveni kritičar Rodžer Eber nazvao dušom noar filma. Malo je poznato da je Mičam bio vrstan pjevač i da je ponekad pjevao u svojim filmovima. Izdao je album pod naslovom That Man, Robert Mitchum, Sings (1967), kojeg bi smo mogli prevesti: “Taj čovjek, Robert Mičam, pjeva”.

 

"Ovo nije težak posao. Pročitaš scenario. Ako ti se sviđa uloga i novac je OK, uradiš to. Onda upamtiš svoje rečenice. Dolaziš na vrijeme. Radiš ono što ti reditelj kaže. Kada završite, odmoriš se i pređeš na sljedeću ulogu. To je to", bio je jasan Mičam.

 

Robert Čarls Durman Mičam je prvo pojavljivanje imao u filmu Ljudska komedija (1943) reditelja Klarensa Brauna, da bi zatim sarađivao sa mnogim poznatim rediteljima, kao što su Lesli Selander, Edvard Dmitrik, Vinsent Mineli i Robert Vajz. Sa Selanderom je snimio filmove Granična patrola (1943), Colt Comrades (1943), Bar 20 (1943) i Riders of the Deadline (1943), sa Dmitrikom Do isteka vremena (1946) i Unakrsna vatra (1947), sa Minelijem Undercurrent (1946) i Brdoviti dom (1960), dok je sa Vajzom snimio Noć krvavog mjeseca (1948) i Dvoje na klackalici (1962).

 

Veliku pažnju je na sebe skrenuo ulogom u ratnom filmu Priča o pješadincu (1945), reditelja Vilijama A. Velmana, za koju je nominovan za nagradu Oskar u kategoriji najbolji sporedni glumac. Mičam i reditelj Velman su kasnije sarađivali u filmu Trag pume (1954). Klasu je potvrdio ulogom u filmu Iz prošlosti (1947) reditelja Žaka Turnera, u kojoj još igraju Kirk Daglas i Džejn Grir.

 

"Jedina razlika između mene i mojih kolega glumaca je u tome što sam ja proveo više vremena u zatvoru", našalio se glumac.

 

Takođe je zaigrao u filmovima Hoppy Serves a Writ (1943), Aerial Gunner (1943), Follow the Band (1943), The Leather Burners (1943), We've Never Been Licked (1943), Trag usamljene zvijezde (1943), Beyond the Last Frontier (1943), Korveta K-225 (1943), Doughboys in Ireland (1943), Lažne boje (1943), Džoni više ne živi ovdje (1944), Kada se stranci vjenčaju (1944), Girl Rush (1944), Trideset seknudi iznad Tokija (1944), Nevada (1944), Zapadno od Pekosa (1945), Medaljon (1946), Progonjen (1947), Poželi me (1947), Rejčel i stranac (1948), Crveni poni (1949), Velika krađa (1949) reditelja Dona Sigela i Praznična afera (1949).

 

"Nosio sam isto odijelo šest godina i imao isti dijalog. Samo smo mjenjali naslov filma i glavnu glumicu", našalio se Mičam.

 

Punu demonstraciju svog velikog talenta je dao na uvid u noar trileru Noć lovca (1954), reditelja Čarlsa Lotona, u kojem je odigrao religijskog fanatika Harija Pauela koji je pogrešno protumačila zapisane riječi Božije. Glumac je na jedan zaista impozantan način pomiješao zavodljivi šarm i dijaboličnost. Treba izdvojiti scenu u kojoj pokazuje istetovirane riječi ljubav i mržnja na svojim prstima pesnica i neprestanu borbu dobra i zla u čovjeku. Riječ je o jednoj od najpoznatijih scena u noar filmovima.

 

Započeo je nove saradnje i to sa drugim veoma cijenjenim rediteljima, kao što su Džon Farou, Oto Preminger, Džon Hjuston, Robert Periš i Dik Pauel. Sa Faruom je snimio filmove Gdje živi opasnost (1950) i Njegov tip žene (1951), sa Premingerom Anđeosko lice (1952) i Rijeka bez povratka (1954), sa Hjustonom Nebo zna, gospodine Alison (1957) i Lista (1963), sa Perišem Vatra u podnožju (1957) i Čudesna zemlja (1959), dok je sa Pauelom snimio Obračun na Atlantiku (1957) i Lovci (1958).

 

Pored navedenih saradnja, odličan je bio i u filmovima Moja zabranjena prošlost (1951), Reket (1951), Makao (1952), Jedan minut do nule (1952), Rodeo (1952), Nije mogla reći ne (1953), White Witch Doctor (1953), Druga prilika (1953), Ne kao stranac (1955), Čovjek sa pištoljem (1955), Strana intriga (1956), Bandido! (1956), Gromoviti put (1958) i Bijesna brda (1959) reditelja Roberta Oldriča.

 

"Recenzije svojih filmova čitam samo ako su zabavne. O meni je napisano šest knjiga, ali sam upoznao samo dva autora. Pogrešno su napisali moje ime i mjesto rođenja u prvom pasusu. Odatle je zatim sve išlo nizbrdo", izjavio je glumac.

 

Treba svakako izdvojiti njegovu ulogu u noar psihološkom trileru Rt straha (1964) reditelja Džona Lija Tompsona, u kojoj još glumi Gregori Pek. Mičam je odlično odigrao kriminalca sovetnika Maksa Kedija. Ponovo je pokazao izuzetnu glumačku sposobnost i odigrao jednog čovjeka kojem nipošto ne bismo voljeli da se zamjerimo. Odigrao je i sporednu ulogu u istoimenom rimejku Rt straha (1991) reditelja Martina Skorsezea, u kojem glavnu ulogu ovaj put igra Robert de Niro. Takođe je ponovo sarađivao sa rediteljem Tompsonom u filmovima What a Way to Go! (1964) i Ambasador (1984).

 

Upitan šta traži u scenariju kada bira film, Mičam je šaljivo odgovorio: "Slobodne dane".

 

Šezdesetih godina se pojavio pored kolege Džona Vejna u vesternu El Dorado (1966) reditelja Hauarda Houksa, ali i u filmovima Strašna ljepota (1960), U smiraj dana (1960) reditelja Freda Zinemana, Trava je zelenija (1960), Posljednji put kad sam vidio Arčija (1961), Najduži dan (1962), Rampage (1963), Čovjek u sredini (1964), Gospodin Mouzes (1965), Put na zapad (1967), Pančo Vila jaše (1968), Krvavi poker (1968), Tajna ceremonija (1968), Mladi Bili Jang (1969), Dobri momci i loši momci (1969),

 

Takođe je odigrao detektiva Filipa Marloua u nastavcima Zbogom, draga moja (1975) i Duboki san (1978). Do kraja karijere je zaigrao u filmovima Rajanova kći (1970) reditelja Dejvida Lina, Odlazak kući (1971), Gnjev Božiji (1972), Prijatelji Eddie Coylea (1973), Jakuza (1974), Bitka za Midvej (1976), Posljednji magnat (1976) reditelja Elije Kazana, Ubistvo u Amsterdamu (1977), Matilda (1978), Proboj (1979), Agencija (1980), Noćno ubistvo (1980), Jedna sezona prvenstva (1982), Marijini ljubavnici (1984), Gospodin Nort (1988), Božićna satira (1988), Believed Violent (1990), Ponoćna vožnja (1990), Sedam smrtnih grijehova (1992), Tumstoun (1993), Woman of Desire (1994), Backfire! (1995) i Mrtav čovjek (1995) reditelja Džima Džarmuša i Pakt (1995), kao i televizijske serije Vjetrovi rata (1983), Sjever i jug (1985), Rat i sjećanja (1988-1989), Porodica za Džoa (1990) i Afričko nebo (1992-1994).

 

"Još uvijek imam isti stav koji sam imao kada sam počeo. Nikad ništa nisam mijenjao, osim čarapa i donjeg rublja. I nikada nisam učinio ništa da veličam sebe ili da poboljšam svoju sudbinu. Uzeo sam ono što mi se nudi i učinio najbolje što sam mogao sa tim", izjavio je glumac.

 

Posljednju ulogu je odigrao u filmu Džejms Din: Živi brzo, umri mlad (1997), u kojem glavnu ulogu igra Kasper van Din.