Piter O'Tul ( 1932 - 2013)

Britanski glumac Piter O'Tul (1932-2013) je svoje ime upisao velikim slovima u filmske anale zahvaljujući ulozi Tomasa Edvarda Lorensa u epskoj istorijskoj drami Lorens od Arabije (1962) reditelja Dejvida Lina. Glumac je prosto briljirao u ulozi čovjeka koji je rastrzan između bratskih britanskih trupa i arapskih pustinjskih plemena, kod kojih uživa veliku reputaciju. Lorens je svakako bio jedna od ključnih figura na Bliskom istoku, tokom Prvog svjetskog rata. O’Tul je dobio svoju prvu nominacija za nagradu Oskar, dok se sam film smatra za jedan od najznačajnijih dijela sedme umjetnosti. Zaista je šteta što ova dvojica velikih umjetnika, O’Tul i Lin, nisu ponovo sarađivali. O’Tul je čak osam puta nominovan za nagradu Oskar, ali ga ova prestižna nagrada mimoišla. Posljednju nominaciju je dobio za ulogu u filmu Venus (2006). Zapravo, zajedno sa koleginicom Glen Klouz, ima najviše nominacija za pomenutu nagradu, a da je nikada nisu osvojili. Akademija je pokušala da ispravi ovu nepravdu i dodijelila je glumcu počasnog Oskara (2002). Pored izuzetnog glumačkog talenta, ostao je upamćen po turbulentnom životu i velikim sklonostima različitim porocima. Treba dodati, da je bio glasan zagovornik protiv Korejskog rata i rata u Vijetnamu.

 

“Profesionalac sam i radiću bilo šta, čitanje poezije, televizija, film, bilo šta što mi omogućava da glumim. To mi je životni poziv, a osim toga, moram misliti na svoje kladioničare”, našalio se O’Tul.

 

Piter O'Tul je karijeru počeo u pozorištu sredinom prošloga vijeka, gdje se istakao igrajući popularne drame Vilijama Šekspira. Jednu od prvih uloga je odigrao u filmu Kidnapovan (1960) reditelja Roberta Stivensona, da bi zatim zaigrao u filmovima Bijele sjenke (1960) reditelja Nikolasa Reja, Dan kada su opljačkali Banku Engleske (1960), Beket (1964), Lord Džim (1965), Šta je novo, maco? (1965), Kako ukrasiti milion (1966) reditelja Vilijama Vajlera, Biblija (1966) reditelja Džona Hjustona, Noć generala (1967), Zima jednog lava (1968), Katarina Velika (1968) i Zbogom, gospodine Čips (1969).

 

Sedamdesetih godina je zaigrao u filmovima Seoski ples (1970), Marfijev rat (1971), Pod mliječnom šumom (1971), Vladajuća klasa (1972), Čovjek iz Manče (1972), Ružin pupoljak (1975), Čovjek zvani Petak (1975), Fokstrot (1976), Power Play (1978), Kaligula (1979) i Zora Zulua (1979).

 

Glumac je krajem sedamdesetih godina imao ozbiljnih zdravstvenih problema, da bi se zatim ponovo vratio poslu kojeg izuzetno voli. Odličnu ulogu je odigrao u epskoj biografskoj drami Posljednji kineski car (1987) reditelja Bernarda Bertolučija, dok je nove nominacije za nagradu Oskar dobio za uloge u filmovima Kaskader (1980) i Moja omiljena godina (1982).

 

Treba još izdvojiti iz ovog perioda zanimljive filmove Super djevojka (1984), Stvoritelj (1985), Klub Raj (1986), Borbeni duhovi (1988), U noći obasjanoj mjesečinom (1989), Krila slave (1990), Kradljivac duge (1990), Princ Oraščić (1990), Kralj Ralf (1991), Isabel Eberhart (1991), Rebekine kćeri (1992), Sedmi novčić (1993), Istinita vilinska priča (1997), Fantomi (1998), The Manor (1999) i Molokaj - Priča o ocu Demijanu (1999), kao i televizijske serije Strumpet City (1980), Masada (1981), The Dark Angel (1989), Civvies (1992), Povratak kući (1998), Rosamund Pilčer (1998) i Jovanka Orleanka (1999).

 

"Neću biti običan čovjek jer je moje pravo da budem neobičan čovjek. Uzburkaću glatki pjesak monotonije", rekao je u svom maniru glumac.

 

Do kraja karijere je zaigrao u filmovima Uzdrmaj moj svijet (2002), Posljednja zavjesa (2002), Mladi i lijepi (2003), Troja (2004), Lesi (2005), Noć sa kraljem (2006), Mućkalica (2007), Zvjezdana prašina (2007), Din Spenli (2008), Božićna koliba (2008), Željan smrti (2010), Eldorado (2012), U ime vječne slave (2012), Ekatarina Aleksandrijska (2014), Dijamantski kartel (2015) i Propadanje imperije (2018), kao i u televizijskim serijama Hitler - Uspon zla (2003), Kazanova (2005), Tjudorovi (2008) i Gvozdeni put (2009).