Hoakin Finiks

Američki glumac Hoakin Finiks posljednju deceniju neizostavno krči put ispred sebe i svaka naredna uloga mu je bolja od prethodne. Ne libi se da prihvati izuzetno teške uloge poput naslovne uloge u psihološkom trileru Džoker (2019). Finiks je do te mjere bio uvjerljiv, da možda ni on sam nije siguran gdje zapravo on završava, a Džoker započinje. Svojom grotesknom pojavom i poremećenim i ludačkim pogledom uspio je ovom liku iz stripa udahne dušu. Zasluženo je preuzeo nagradu Oskar i zatim počastio svoju djevojku, glumicu Runi Maru, jednim hamburgerom. Finiks je pokazao da ga medijska pažnja ne zanima previše i da neće uveliko promjeniti njegovu svakodnevnicu. Prestižni američki dnevni list Njujork Tajms proglasio ga je za jednog od najboljih glumaca ovoga vijeka. Ove godine ga željno očekujemo u filmu Napoleon, u kojem će zaigrati legendarnog francuskog osvajača i na taj način ponoviti saradnju sa britanskim rediteljem Ridlijem Skotom.

 

Upitan za dodjele nagrada Oskar, glumac je jasno i odvažno odgovorio: "Mislim da je to totalno sr*** i ne želim biti dio toga. Ne vjerujem u dodjele nagrada. To je kao mrkva, ali mrkva najgoreg okusa ikad. Ne želim tu mrkvu, totalno je subjektivno. Huškanje ljudi jednih protiv drugih, najgluplja stvar na svijetu".

 

Hoakim Finiks ima trnovit glumački i životni put i slobodno možemo reći da donekle podsjeća na legendarnu pticu Finiks. Naime, roditelji su mu bili članovi zloglasnog kulta Božja djeca, pa je Hoakin sa starijim bratom, Riverom Finiksom i njihove četiri sestre bio prinuđen da obavlja mnoge ponižavajuće poslove kako bi preživio. Jedno vrijeme je čak morao da prosi na ulicama Venecuele. Ubrzo je dvojicu braće Finiks otkrio jedan lovac na talente, dok je River brže ponašao svoj put do publike i postao tinejdžerska filmska zvijezda. Nažalost River se predozirao narkoticima i umro sa samo 24. godine, dok se Hoakin uslijed traume odao alkoholu.

 

"River i ja bismo razgovarali o tome da smo stari ljudi, da smo zajedno i da imamo po pedeset godina, kako bi nam vjerovatno trebalo toliko vremena da konačno radimo zajedno. Bilo je nečeg divnog u tome što smo ostarjeli i zajedno. River će mi uvijek nedostajati i tačka. Mislim, sada bih više nego ikada volio da mogu razgovarati s njim", izjavio je Hoakin.

 

Hoakin Finiks je glumačku karijeru započeo početkom osamdesetih godina ali je pažnju na sebe skrenuo tek u drugoj polovini devedesetih godina. Gledali u filmovima Umrijeti za (1995), Kako smo izmislili Abotove (1997), Potpuni zaokret (1997) reditelja Olivera Stouna, Povratak u raj (1998), Glineni golubovi (1998) i 8 milimetara (1999).

 

Veliku pažnju je privukao ulogom zlokobnog rimskog cara Komoda u epskoj istorijskoj drami Gladijator (2000), reditelja Ridlija Skota, u kojem glavnu ulogu igra Rasel Krou. Scene Komode frustracije i bijesu su ostavile du ok trag na publiku i kritiku i Finiks je dobio svoju prvu nominaciju za nagradu Oskar. Možemo reći da je glumac preporučio sebe za slične uloge.

 

Prelaz vijeka je značajan za Finiksa jer je upravo tada započeo mnoge značajne saradnje za njegovu dalju karijeru. Sa američkim rediteljem Džejmsom Grejom prvo je snimio film Dvorišta (2000), da bi zatim snimio filmove Noć je naša (2007), Ljubavnice (2008) i Mračne ulice Menhetna (2013). Isto tako, sa indijsko - američkim rediteljem M. Najtom Šamalanom je snimio filmove Znaci (2002) i Selo (2004).

 

Jednu od svojih najboljih i najpoznatijih uloga odigrao je u biografskoj muzičkoj drami Hod po ivici (2005), u kojoj je odglumio legendarnog kantri muzičara Džonija Keša. Finiks je za ovu ulogu izabran direktno od strane čuvenog kantri muzičara, koji je bio oduševljen glumčevim nastupom. Glumac se morao zadovoljiti samo nominacijom za nagradu Oskar.

 

Takođe je zaigrao u ovom vijeku u filmovima Pero (2000) reditelja Filipa Kofmana, Bafalo vojnici (2001), Kad ima ljubavi (2003) reditelja Tomasa Vinterberga, Brat meda (2003), Hotel Ruanda (2004), Sirena za uzbunu (2004), Krivica (2007), Master (2012) reditelja Pola Tomasa Andersona, Ona (2013) reditelja Spajka Džounza, Skrivena mana (2014) Pola Tomasa Andersona, Nerazuman čovjek (2015) reditelja Vudija Alena, Zaista, nikada nisi bio ovdje (2017), Ne brini, neće on daleko stići (2018), Marija Magdalena (2018), Braća Sisters (2018) reditelja Žaka Odijara, Idemo, idemo (2021) i Bo je uplašen (2023).

 

"Što manje neko zna o meni, to bolje, jer mi je namjera da igram različite likove", izjavio je glumac.