Kirk Daglas ( 1916 - 2020)

Legendarni američki glumac Kirk Daglas (1916-2020) je svakako jedna od najvećih zvijezda Holivuda, koji je svoj vrhunac doživio sredinom prošloga vijeka, kada je sarađivao sa najvećim svjetskim rediteljima i zanosno ljubio mnoge holivudske ljepotice. Veliki glumac je stekao nezapamćenu popularnost često igrajući loše momke koji ne prezaju ni od čega. Imao je tri nominacije za nagradu Oskar a počasnog Oskara je dobio 1996. godine. Njegov sin je glumac Majkl Daglas, koji je nastavio da niže uspjeh u ime porodice Daglas.

 

"Vrlina nije fotogenična. Šta ima u tome da se bude fin momak? Velika nula s osmijehom za svakoga. Ja sam karijeru napravio igrajući kurvine sinove", rekao je Daglas.

 

Kirk Daglas je svoju prvu ulogu odigrao u noar filmu Čudna ljubav Marte Ajvers (1946) reditelja Luisa Majlstouna, u kojem još glumi američka glumica Barbara Stenvik. Daglasa smo već naredne godine gledali pored glumca Roberta Mičama u još jednom noar filmu Iz prošlosti (1947) francuskog reditelja Žaka Turnera. Dvojica glumaca su briljirali u svojim ulogama, dok je ulogu femme fatale odlično odigrala američka glumica Džejn Grir.

 

Daglas je imao nekoliko veoma značajnih saradnji sredinom prošloga vijeka. Sa rediteljem Vinsentom Minelijem je snimio filmove Grad iluzija (1952) i Žudnja za životom (1956) i na taj način zaradio dvije nominacije za nagradu Oskar u kategoriji najbolji glavni glumac. Sa rediteljem Džonom Sturdžisom je snimio vesterne Obračun kod O. K. korala (1957) i Posljednji voz iz Gan Hila (1959). U pomenutom vesternu Obračun kod O. K. korala stao je pored kolege Berta Lankastera, sa kojim je još nekoliko puta sarađivao tokom svoje karijere. Daglas je vjerovatno najvažniju saradnju ostvario sa američkim rediteljem Stenlijem Kjubrikom, sa kojim je snimio filmove Staze slave (1957) i Spartak (1960). Mnogi kritičari ističu ratnu dramu Staze slave kao jedan od najboljih filmova u ovom žanru.

 

Upitan za film Staze slave, Daglas je odgovorio: "Zaista sjajan film sa zaista velikom temom, ludilo i brutalnost rata. Kao što sam i predvideo, nije zaradio novac na bioskopskim blagajnama".

 

Daglas je takođe zaigrao u filmovima Pismo za tri žene (1949), Šampion (1949), Mladić s trubom (1950), Staklena menažerija (1950), Između života i smrti (1951), Kec u rukavu (1951) reditelja Bilija Vajldera, Detektivska priča (1951) reditelja Vilijama Vajlera, Veliko nebo (1952) reditelja Hauarda Hoksa, Žongler (1953), 20.000 milja pod morem (1954), Odisej (1954), Čovjek bez zvijezde (1955), Indijanski borac (1955), Vrhunska tajna afera (1957), Vikinzi (1958) i Đavolov učenik (1959).

 

Šezdesetih godina nastavio je sa energičnim i upečatljivim ulogama i nije imao problem da zadrži svoj zvijezdani status. Treba izdvojiti naslove Kad smo se sreli bili smo stranci (1960), Grad bez milosti (1961), Posljednji sumrak (1961) reditelja Roberta Oldriča, Usamljeni su hrabri (1962), Dvije nedjelje u drugom gradu (1962), Udica (1963), Lista Adrijana Mesindžera (1963) reditelja Džona Hjustona, Ljubav ili novac (1963), Sedam dana u maju (1964) reditelja Džona Frankenhajnera, Prva pobjeda (1965) reditelja Otoa Premingera, Heroji Telemarka (1965), Pad džinovske sjenke (1966), Ratna kola (1967), Put na zapad (1967), Divan način da se umre (1968), Sicilijanska braća (1968) i Aranžman (1969) reditelja Elije Kazana.

 

Sedamdesetih godina i kasnije glumac je sve rijeđe glumio, ali je ipak snimio mnoge zanimljive naslove. Sarađivao je sa američkim rediteljem Brajanom de Palmom u filmovima Furija (1978) i Kućni filmovi (1979), a treba dodati i filmove Nepošten čovjek (1970), Saturn 3 (1980), Posljednje odbrojavanje (1980), Čovjek sa Snježne rijeke (1982), Žestoki momci (1986), Oskar (1991) i Pohlepa (1994).

 

Jednu od posljednjih uloga je odigrao u komičnoj drami Sve ostaje u porodici (2003), u kojoj glumi njegov sin Majkl Daglas i unuk Kameron Daglas.

 

Upitan da imenuje svog omiljenog reditelja, glumac je odgovorio: "Nikad to ne bih uradio. Uživao sam radeći sa Bilijem Vajlderom, Vilijamom Vajlerom, Džozeom Mankevicem, Hauardom Hoksom i Elijom Kazanom. Snimio sam tri filma sa Vinsentom Minelijem i bio sam nominovan za dva njegova filma ali nikada nisam mogao izabrati samo jednog reditelja".

 

Holivudski velikan je boravio i na ovim prostorima, dok se i danas najviše pamti njegova posjeta Sarajevu za vrijeme Zimskih olimpijskih igara 1984. godine. Mnogi ugostitelji su htjeli da zloupotrebe ovaj veliki događaj i često su svojim gostima izdavali daleko veće račune nego što bi trebalo da budu. Najdalje je ipak otišao izvjesni Fahro i njegov konobar Mato, koji su ugostili slavnog glumca u restoranu Una i koji su njegov račun račun od 5.400 dinara, uvećali za deset puta. Prevara je brzo otkrivena i restoran je odmah zatvoren, a priča se brzo proširila po cijeloj Jugoslaviji. Daglasa nije previše pogodio ovaj incident i on je odbio da uzme svoj novac nazad, rekavši da ga slobodno doniraju u humanitarne svrhe.

 

"Život je poput scenarija za jedan B-film! Tako je otrcan. Da mi neko ponudi moju životnu priču kao scenario, odbio bih tu ponudu", izjavio je glumac.