Samjuel L. Džekson

Američki glumac i producent Samjuel L. Džekson može sa velikom sigurnošću reći da je svakom filmu u kojem je nastupio, dodao sopstveni schmekt i učinio svaku svoju ulogu zanimljivom. Glumac zrači velikom harizmom i redovno uspjeva da svojim ulogama hoda tanku liniju između dobra i zla. Postao je svojevrsna ikona popularne kulture i veliki uzor mladim glumcima. Među prvima koji je prepoznao njegov talenat je svakako američki reditelj Kventin Tarantino, koji rijetko propušta priliku da angažuje glumca. Vjerovatno nije pretjerano reći da je saradnja ove dvojice umjetnika jedna od najpoznatijih saradnji u Holivudu u zadnjih nekoliko decenija. Džekson je takođe odigrao ulogu Nika Fjurija u Marvelovom filmskom serijalu, ali i u serijalima Zvijezdani ratovi (1999-2005) i Trostruko X (2002-2017). Džekson je 2022. godine dobio počasnu nagradu Oskar, dok su njegovi filmovi inkasirali nevjerovatnih 27 milijardi američkih dolara u bioskopskim blagajnama širom svijeta, što ga čini drugim najpopularnijim glumcem ikada.

 

Upitan da li voli da gleda svoje filmove, glumac je kao iz topa odgovorio: "Definitivno. I uvijek to činim, volim gledati sebe na ekranu".

 

Samjuel L. Džekson je svoju glumačku karijeru počeo sedamdesetih godina prošloga vijeka, da bi prvu pozatniju ulogu odigrao u drami Regtajm (1981) reditelja Miloša Formana. Ovaj film nije ponovio uspjeh Formanovih najpoznatijih filmova ali je vremenom stekao naklonost ljubitelja filma. Džeksonova karijera je krenula uzlaznom putanjom krajem osamdesetih godina, kada je započeo saradnju sa američkim rediteljem Spajkom Lijem, koji je ime stekao upirući prstom na probleme Afroamerikanaca na tlu Sjedinjenih Američkih Država. Saradnju su započeli filmom Školski dani (1988), a nastavili filmovima Uradi pravu stvar (1989), Još bolji bluz (1990) i Prašumska groznica (1991). Džekson je priznao svoje probleme sa drogom i alkoholom, koje je vodio sve do upravo filma Prašumska groznica, za kojeg tvrdi da mu je na neki način otvorio oči. Nakon ove uloge odlučio je da ode na liječenje.

 

Uloga koja je svakako promijenila tok njegove dalje karijere je uloga kriminalca Džulsa Vinfilda u filmu Petparačke priče (1994), reditelja Kventina Tarantina. Džekson je prosto briljirao ulogom opasnog čovjeka koji se nalazi na životnoj prekretnici i koji voli da citira određene pasuse iz Biblije svojim žrtvama. Zaista je teško odovjiti svoj pogled od glumca, koji vješto dominira svakim kadrom. Dobio je svoju prvu nominaciju za nagradu Oskar. Džekson i Tarantino su kasnije često sarađivali u manjoj ili većoj mjeri ali nikada nisu dosegli vrtoglave visine njihove prve saradnje. Sarađivali su u filmovima Džeki Braun (1997), Ubiti Bila, drugi dio (2004), Prokletnici (2009), Đangova osveta (2012) i Podlih osam (2015).

 

Upitan za ulogu u filmu Petparačke priče i njegov legendarni govor, poznat kao Ezekielov govor, glumac je odgovorio: "Ljudi vole Ezekiel govor. Moram ga ponavljati otprilike tri puta nedeljno ljudima, samo da dokažem da ga još uvijek znam".

 

Džekson je u ovom periodu zaigrao i u filmovima Princ osvaja Ameriku (1988) reditelja Džona Landisa, More ljubavi (1989), Šok za sistem (1990), Istjerivač đavola 3 (1990), Dobri momci (1990) reditelja Martina Skorsezea, Đus (1992), Patriotske igre (1992), Nabijeno oružje (1993), Opasnost po društvo (1993), Park iz doba jure (1993) reditelja Stivena Spilberga, Prava romansa (1993), Diler (1994), Potraga za jednookim Džimijem (1994), Poljubac smrti (1995), Umri muški sa osvetom (1995) reditelja Džona Mektirnana, Teška osmica (1996) reditelja Pola Tomasa Andersona, Velika bijela frka (1996), Debela hladovina (1996), Vrijeme za ubijanje (1996), Dug poljubac za laku noć (1996), Ubistvo 187 (1997), Ivin rukavac (1997), Sfera (1998), Pregovarač (1998), Crvena violina (1998), Duboko plavo more (1999), Pravila službe (2000) reditelja Vilijama Fridkina i Nesalomiv (2000).

 

Džekson je u novom vijeku nastavio sa mahnitim radnim tempom i snimio niz novih naslova. Zaigrao je nekoliko rimejk filmova, kao što je akcioni kriminalistički film Šaft (2001), koji je dobio nastavak Šaft 2 (2019). Pored toga, Džekson je svoje ime dopisao i na posterima sljedećih filmova Pećina tajni (2001), 51. država (2001), Ubojite namjere (2003) reditelja Džona Mektirnana, Specijalna policijska jedinica (2003), U mojoj zemlji (2004) reditelja Džona Burmana, Ne vjerujem da si to ti (2004), Neviđeni (2004), Trener Karter (2005), Glavni baja (2005), Zmije u avionu (2006), Jauk crne zmije (2006), Zemlja hrabrih (2006), Uskrsnuće šampiona (2005), Soba 1408 (2007), Čistač (2007), Skakač (2008), Opasna veza (2008), Duh (2008), Astro dječak (2009), Nezamislivo (2010), Rezervni igrači (2010), Posljednji voz (2011), Samarićanin (2012), Zambezija (2012), Turbo (2013), Stari momak (2013), Opravdana sumnja (2014), Robokap (2014), Grabljivica (2014), Kingsman: Tajna služba (2014), Jedva smrtonosno (2015), Signal (2016), Legenda o Tarzanu (2016), Dom gospođice Peregrin za čudnovatu djecu (2016) reditelja Tima Bartona, Kong: Ostrvo lobanja (2017), Mafijaški tjelohranitelj (2017), Bankar (2020), Spirala: Iz Knjige Testera (2021) i Telohranitelj mafijaševe žene (2021).