Denzel Vašington

Američki glumac Denzel Vašington je svakako jedan od najpoznatijih i najpopularnijih glumaca u Holivudu. Često ga gledamo u akcionim filmovima, gdje je već stekao dosta obožavalaca. Pored toga, uvijek se trudi da publici ponudi raznovrsnost i da zaigra i u drugim žanrovima. Redovno pruža kompleksne glumačke portrete i nerijetko oduševljava kritiku i publiku. Čak deset puta je nominovan za nagradu Oskar, dok je ovu prestižnu nagradu osvojio dva puta i to jedanput za ulogu u filmu Dan obuke (2001), reditelja Antoana Fukue, u kojem se pojavio pored kolege Itana Hoka. Hok je odradio zaista dobar posao ali je ipak, poput svih kolega u ovoj kriminalističkoj drami, završio u sjenci hiperaktivnog i zaista briljantnog Vašingtona, koji je prosto dominirao svakim kadrom u kojem se nađe. Vašington je takođe dobio pohvale za ulogu Roberta Mekola u filmskoj trilogiji Pravednik (2014-2023), a pored toga, režirao je filmove Antoan Fišer (2002), Sjajni govornici (2007), Ograde (2016) i A Journal for Jordan (2021). Posljednjih godina je najaktivniji u pozorištu, a treba dodati da je njegov sin Džon Dejvid Vašington takođe uspješan glumac.

 

"Počeo sam na pozorišnim daskama i tu ću i da završim. Ako Bog da, vratiću se opet, samo da me koljena posluže. Tu sam naučio da glumim. Glumu ne učiš na filmu već u pozorištu, gdje je sve živo iz noći u noć. Dešavaju se nepredviđene stvari, ljudi ti dobacuju, ispadaju ti rekviziti. Profesionalno, to je moja prva ljubav i biće mi i posljednja", rekao je Vašington.

 

Denzel Vašington je svoj glumački put započeo sredinom sedamdesetih godina prošloga vijeka, ali je prve poznatije uloge odigrao naredne decenije i to u filmovima Vojnikova priča (1984), Moć (1986) reditelja Sidnija Lumeta i Vapaj za slobodom (1987). Demonstraciju svog suptilnog ali izuzetnog glumačkom talenta pružio je ulogom vojnika Tripa u ratnom filmu Rat za slavu (1989). Treba izdvojiti scenu u kojoj bičuju mladog tamnoputog Tripa, koji tom prilikom ne ispušta nijedan jedini jauk iz svojih usta, već samo jednu suzu koja se slijeva niz njegov obraz. Ova emotivna i gotovo poetična scena izvrsno pokazuje da ovaj mladi čovjek ne mari previše za nanešenu fizičku bol, već da ga je duboko ganula sama nepravda u kojoj se našao.

 

Da stvari budu još bolje po mladog Vašingtona, već naredne godine započeo je saradnju sa američkim rediteljem Spajkom Lijem, koji je u to vrijeme takođe krčio svoj put. Saradnju su započeli filmom Još bolji bluz (1990) a nastavili naslovima Malkolm Iks (1992), Dobio je igru (1998) i Insajder (2006). Naslovna uloga u biografskoj drami Malkolm Iks je svakako još jedna u nizu demonstracija Vašingtonovog neprevaziđenog talenta. Za svoj veliki trud, nagrađen je Oskarom. Glumac je takođe započeo saradnju sa engleskim rediteljem Tonijem Skotom u filmu Krvava plima (1995), da bi saradnju nastavili u novom vijeku i to u filmovima U žaru osvete (2004), Deža vi (2006), Otmica u metrou 1 2 3 (2009) i Nezaustavljiv (2010).

 

Tokom devedesetih godina glumca smo gledali i u filmovima Srčana mana (1990), Rikošet (1991), Mnogo buke ni oko čega (1993), Dosije Pelikan (1993), Filadelfija (1993), Virtuoznost (1995), Đavo u plavoj haljini (1995), Hrabrost u borbi (1996), Sveštenikova supruga (1996), Posrnuli (1998), Opsada (1998), Sakupljač kostiju (1999), Uragan (1999) i Sjeti se Titana (2000).

 

Vašington je u novom vijeku imao veoma zanimljivu saradnju sa američkim rediteljem Antoanom Fukuaom, sa kojim je snimio Pravednik (2014), Sedmorica veličanstvenih (2016), Pravednik 2 (2018) i Pravednik 3 (2023). Takođe je zaigrao u filmovima Džon Kju (2002), Trka sa vremenom (2003), Mandžurijski kandidat (2004), Američki gangster (2007) reditelja Ridlija Skota, Knjiga spasa (2010), Sigurna kuća (2012), Let (2012), 2 pištolja (2013) i Male stvari (2021).

 

Nove nominacije za nagradu Oskar dobio je za uloge u filmovima Advokat (2017) i Tragedija Magbeta (2021) reditelja Džoela Koena.