Nik Nolti

Proslavljeni američki glumac Nik Nolti je prije svega poznat po svom istančanom talentu ali i po karakterističnom hrapavom glasu. Uživao je najveću popularnost tokom osamdesetih i devedesetih godina prošloga vijeka. Dobio je i potvrdu Američke filmske akademije i tri puta je nominovan za nagradu Oskar. Prvi put za romantičnu dramu Princ plime (1991), zatim za kriminalističku dramu Na ivici razuma (1998) reditelja Pola Šredera i na kraju za sportsku dramu Ratnik (2011). Mlađa publika ga opet zna po ulogama u televizijskim serijama Grejvs (2016-2017) i Izgubljeni raj (2020). Posudio je svoj glas vanzemaljcu Kuilu u seriji Mandalorac (2019). Nolti se svakako može pohvaliti veoma bogatom karijerom i nekoliko zaista kvalitetnih uloga.

 

"Uvijek postoji malo katarze u stvaranju filmova, uopšte u umjetnosti. Zaista smo sami. Nikada ne možemo da uđemo u duh druge osobe i da vidimo svijet koji oni vide. Dakle, mi smo sami u tom smislu. Jedini način na koji moramo da prenesemo osjećanja je putem riječi. Postao sam opsjednut time", izjavio je Nolti.

 

Nikolas King Nolti je filmsku karijeru započeo šezdesetih godina prošloga vijeka kada smo ga gledali u različitim televizijskim serijama, kao i u filmovima Bili Kid bio je dripac (1972) i Electra Glide in Blue (1973).

 

Pažnju na sebe je skrenuo ulogom u televizijskoj seriji Bogat čovjek, siromašan čovjek (1976), da bi zatim zaigrao u filmovima Dubina (1977) i North Dallas Forty (1979). Započeo je i saradnju sa rediteljem Karelom Rajsom, sa kojim je snimio filmove Pasji vojnici (1978) i Svi su pobjednici (1990).

 

Veliku popularnost je stekao zahvaljujući akcionoj komediji 48 sati (1982) reditelja Voltera Hila, u kojoj je zaigrao pored kolege Edija Marfija. Dvojica glumaca su vjerovatno glavni "krivci" za veliki međunarodni uspjeh filma. Noltijev bahati i neuredni policijski detektiv se pokazao kao idealan kontrast Marfijevog uglađenog i dolijalog kriminalca. Dvojac se opet udružio u nastavku Drugih 48 sati (1990) koji je dobio uglavnom pozitivne kritike ali koji nije ponovio uspjeh prvog dijela. Nolti i reditelj Hil su takođe sarađivali u filmu Teksaški graničar (1987).

 

Nolti je bio veoma aktivan u ovom periodu i snimio je filmove Otkucaj srca (1980), Keneri Rou (1982), Pod vatrom (1983), Profesori su poludjeli (1983), Grejs Kvigli (1984), Klošar sa Beverli Hilsa (1986), Weeds (1987), Tri bjegunca (1989) i Oproštaj s kraljem (1989) reditelja Džona Milijusa.

 

Na prelazu decenije je sarađivao sa nekim od najpoznatijih reditelja u Holivudu. Zaigrao je u filmu Njujorške priče (1989) koji potpisuju Martin Skorseze, Frensis Ford Kopola i Vudi Alen. Zatim ga je reditelj Skorseze ponovo angažovao u filmu psihološkom trileru Rt straha (1991) i omogućio mu da dijeli ekran sa čuvenim Robertom de Nirom. Pored toga zaigrao je u filmu Pitanja i odgovori (1990) reditelja Sidnija Lumeta i pružio jednu dosta potcijenjenu ulogu.

 

Gledali smo ga i u filmovima Igrač (1992) reditelja Roberta Altmana, Lorencovo ulje (1992) reditelja Džordža Milera, Učiniću sve (1994), Pobjednički tim (1994) reditelja Vilijama Fridkina, Volim nevolje (1994), Padine Mulholanda (1996), Majka noć (1996), Noćni čuvar (1997), Potpuni zaokret (1997) reditelja Olivera Stouna, Tanka crvena linija (1998) reditelja Terensa Malika i Simpatiko (1999).

 

Sarađivao je sa rediteljem Džejmsom Ajvorijem u filmovima Džeferson u Parizu (1995) i Zlatni pehar (2000), ali i sa rediteljem Alanom Rudolfom u filmovima Prije mraka (1997), Doručak šampiona (1999), Triksi (2000) i Istraživati seks (2001).

 

Nastavio je sa dobrim ulogama iako nije uvijek imao sreće sa izborom scenarija. Gledali smo ga redom u filmovima Kockar (2002), Nortfork (2003), Hulk (2003), Prelijepa zemlja (2004), Čista (2004), Hotel Ruanda (2004), Neverwas (2005), Izlazak iz sjenke (2006), Preko ograde (2006), Pariz, s ljubavlju (2006), Miroljubivi ratnik (2006), Tajanstveni dani (2006), Čikago 10 (2007), Misterije Pitsburga (2008), Hronike Spajdervika (2008) i Tropska oluja (2008).

 

Briljirao je kao ostarijeli liječeni alkoholičar u pomenutom filmu Ratnik (2011) reditelja Gevina O'Konora i na taj način podsjetio na svoje najbolje dane.

 

Uslijedili su filmovi Moja ljubavna pjesma (2010), Izgubljena Arkadija (2010), Kao pas i mačka: Osveta Kiti Galor (2010), Artur (2011), Čuvar zoološkog vrta (2011), Hladni poziv (2012), Pravilo ćutanja (2012), Gangsterski odred (2013), Parker (2013), Hateship Loveship (2013), Suđenje Kejt Mekol (2013), Noje (2014) reditelja Darena Aronofskog, Asrma (2014), Šetnja šumom (2015), Noćna potjera (2015), Vratiti pošiljaocu (2015), The Ridiculous 6 (2015), Padre (2018), Glava puna meda (2018), Pad anđela (2019), Posljednje riječi (2020), Blackout (2022) i Umri, moja ljubavi (2024).

 

Treba dodati i televizijske serije Ultimate Rush (2011-2012), Sreća (2011-2012) i Grejspoint (2014).