Deni Vilnev

Kanadski reditelj Deni Vilnev je vjerovatno jedan od najboljih reditelja koji trenutno rade u Holivudu. Za relativno kratko vrijeme stekao je veliku naklonost kritike i isto tako veliku vjernost publike. Riječ je svakako o izuzetno talentovanom autoru koji koristi svoje originalne vizije da vrati vjeru u posrnulu američku filmsku mašineriju. Najdublji trag je ostavio u žanrovima trilela, ali i naučne fantastike, o čemu svakako govori njegove uspješna trilogija Dina (2021-2025). Vilnev je pokazao da kvalitetni filmski naslovi, poput njegovih, mogu doprijeti do velikog broja ljudi i da mogu zadržati svoju vrijednost uprkos velikom protoku vremena. Sigurno smo da će se njegovi naslovi gledati i analizirati mnogo godina nakon njihove premijere. VIlnev je takođe veliki pristalica snažnih ženskih likova u filmovima.

“Film je umjetnička forma koja je dizajnirana da prelazi granice. A kao filmski stvaralac, jedini način na koji mogu da režiram film je kada osjećam bliskost sa svojom kulturom”, rekao je Vilnev.

Deni Vilnev je rođen u mjestu Gentili u kanadskom pokrajini Kvebek. Nakon sticanja osnovnog obrazovanja, odlučio je da studira nauku, da bi zatim upisao filmske studije na Univerzitetu Kvebek u Montrealu. Karijeru je započeo kratkim dokumentarnim filmom REW FFWD (1994) i odmah je za svoj trud nagrađen od strane Njujorške filmske akademije. Zatim je snimio jedan segment dugometražnog filma Kosmos (1996), kojeg potpisuje još nekoliko drugih reditelja, te svoj prvi samostalni dugometražni film 32. avgust na Zemlji (1998). Film je naišao na pohvale kritike i bio kanadski kandidat američkom filmskom institute za najbolji strani film. Njegov naredni film Vrtlog (2000) je osvojio nagradu Fipresci na filmskom festivalu u Berlinu.

Uprkos tome, Vilnev je bio razočaran svojim prvim filmovima, te je uzeo višegodišnji odmor i odlučio da se vrati tek kada bude zaista spreman da snimi film na koji će biti ponosan. Filmovi Politehnika (2009) i Zgarišta (2010) su bar djelimično zadovoljili ove velike apetite. Film Zgarišta je čak bio nominovan za prestižnu nagradu Oskar u kategoriji najbolji strani film.

Uslijedila je saradnj sa američkim glumcem Džejkom Džilenholom i filmovi Zatvorenici (2013) i Neprijatelj (2013).

“Bio sam na premijeri filma Zatvorenici i čuo sam kako dvije hiljade ljudi vrišti u isto vrijeme. Okrenuo sam se svojoj djevojci i rekao: 'Volim bioskop'. To je zajedničko dijeljenje emocija i to je kolektivno, to je jedno od posljednjih zajedništva koje imamo”, rekao je reditelj.

Nastavio je da snima filmove, čiji kvalitet je svakako bio u velikom usponu. Snimio je redom Sikario (2015), Dolazak (2016) i Blejd raner 2049. (2017).

Upitan za psihološku dramu Neprijatelj, Vilnev je dao jednu veoma zanimljivu izjavu: “Svi mi imamo više identiteta u sebi. Mislim da se radi o moći podsvjesti i o tome kako naše akcije predstavljaju tu stranu nas samih i ko tu zaista ima kontrolu? Uticaj prošlosti na naše živote i snaga prošlosti je nešto što me je zaista impresioniralo i terorisalo, jer to znači da ne kontrolišemo u potpunosti svoje postupke. Mislim da možete pronaći moć nad tim, ali to je proces.”