Enio Morikone ( 1928 - 2020)

Legendarni italijanski kompozitor i dirigent Enio Morikone je ljubiteljima filmske muzike najpoznatiji po saradnji sa italijanskim rediteljem Serđom Leoneom. Danas je dovoljno da čujemo samo nekoliko prvih taktova kompozicije pa da odmah zamislimo američkog glumca Klinta Istvuda sa cigaretom u ustima kako zabacuje svoj pončo kako bi mogao doći do pištolja i munjevito povući obarač. Vjerovatno prva asocijacija na filmove Za šaku dolara, Za dolar više i Dobar, loš, zao su glumac Klint Istvud i nezaboravna muzička podloga ovih filmova. Riječ je o jednoj od najvažnijih rediteljsko - kompozitorskih partnerstava u dvadestom vijeku. Morikone i Leone su poslednju put sarađivali na epskom kriminalističkom filmu Bilo jednom u Americi iz 1984. godine, u kojem glume Robert de Niro, Džejms Vuds i Elizabet Mekgover. Morikone, ili jednostavno „Maestro" kako su ga zvali u rodnom Rimu, komponovano je preko 400 muzičkih tema za film i televiziju, a samoj klasičnoj muzici pridonjeo je sa preko stotinu kompozicija. Uspio je da u klasične melodije unese popularni stil i njegova djela su izvođena širom svijeta.

 

"U bioskopu se ne može slušati muzika. Tu su dijalozi, buka, efekti - sve to odvraća pažnju publike. Muzika mora da se sluša, a koncerti omogućavaju publici da slušaju moju muziku i samo moju muziku", rekao je Morikone, koji je smatrao da bioskopi ipak nisu najbolje mjesto za muziku.

 

Enio Morikone je filmsku karijeru počeo još šezdesetih godina, a prvu značajniju saradnju ostvario je sa italijanskim rediteljem Bernardom Bertolučijem na filmu Prije revolucije iz 1964. godine. Kasnije su ponovo sarađivali na filmu Dvadeseti vijek iz 1976. godine u kojem glume Robert De Niro, Žerar Deparde i Bert Lankaster. Bilo mu je vrlo značajno da evropski kulturni bastion odbrani od dominantne američke filmske kulture. Pored Leonea i Bertolučija, Morikone je veoma uspješnu saradnju imao i sa drugim veoma značajnim rediteljima kao što su Đuzepe Tornatore, Dario Arđento, Don Sigel, Džon Borman, Terens Malik, Džon Karpenter, Oliver Stoun, Brajan de Palma, Roman Polasnki, Volfgang Petersen i Kventin Tarantino. Reditelji nisu uvijek tražili od Morikonea da prilagodi svoju muziku tematici filma, već su nekad toliko zadovoljni muzičkom podlogom koju je Maestro osmislio, sami prilagođavali svoju radnju filma toj istoj kompziciji.

 

Pričajući jednom prilikom o procesu komponovanja, Morikone je govorio o povjerenju koje reditelji moraju da imaju dok čekaju muziku za svoj film. "Ponekad ih dovedem u svoju kuću i na klaviru im odsviram nešto, ali to je samo ideja. To im može biti pomoć, trag onoga što mislim da napišem za film. Ali, i najbrilijantnija ideja je sama po sebi ništa, morate joj dodati mnogo inspiracije i tehničkog rada".

 

Nikada mu nije bilo stalo do holivudske slave i odbio je da živi u Holivudu, iako mu je nuđeno pravo bogatstvo. Uvijek se vraćao u rodni Rim. Počasnog Oskara je dobio 2007. godine "za svoje veličanstvene i višestrane doprinose umjetnosti filmske muzike", a prošle godine je nagrađen istom nagradom za muziku u filmu "Podlih osam", reditelja Kventina Tarantina.

 

Morikone je nastupao u Srbiji 14. februara 2009. godine sa simfonijskim orkestrom "Roma Sinfonietta" i taj nastup je umjesto predviđenih dva, trajao čak tri sata.

 

Note je navodno pisao rukom, ne želeći da radi na kompjuteru.

 

Enio Morikone je jedan od najznačajnijih filmskih kompozitora bez kojeg je zaista teško zamisliti Holivud u drugoj polovini dvadesetog vijeka.