Volter Matau ( 1920 - 2000)

Američki glumac Volter Matau (1920-2000) je pokazao veliku svestranost u drugoj polovini prošloga vijeka, kada smo ga uporedo gledali u filmskim komedijama, kao i u dramskim ostvarenjima. Glumac je pokazao zavidnu sposobnost da nas nasmije do suza, ali i da nas zastraši ulogama proračunatih i opasnih likova. Imao je odličnu saradnju sa rediteljem Bilijem Vajlderom i glumcem Džekom Lemonom.

"Svaki glumac čitavog života traži ulogu koja će spojiti njegove talente sa njegovom ličnošću. Za mene je to bila uloga u filmu Neobičan par. To je bio plutonijum koji mi je trebao. Sve je počelo da se dešava nakon toga" rekao je Matau.

Volter Matau je počeo karijeru sredinom prošloga vijeka kada smo ga gledali u istaknutim filmovima Važnije od života (1956) reditelja Nikolasa Reja, Lice u gomili (1957), Kreolski kralj (1958), Kada smo se sreli bili smo stranci (1960), Usamljeni su hrabri (1962), Šarada (1963) i Kritična tačka (1964) reditelja Sidnija Lumeta. Glumac je pokazao izuzetan talenat i najavio veliku karijeru.

Uslijedila je komedija Kolačić sudbine (1966) i njegova prva saradnja sa rediteljem Bilijem Vajlderom i glumcem Džekom Lemonom. Matau je za svoj trud nagrađen Oskarom. Pomeniti trojac je kasnije ponovo sarađivao sa filmovima Naslovna strana (1974) i Druškane, druškane (1981). Dok se Vajlder okrenuo novim projektima, Matau i Lemon su nastavili svoju saradnju i snimili filmove Neobičan par (1968), Koč (1971), Matora gunđala (1993), Džangrizavi matorci 2 (1995), Neobičan par (1998) i Dva stara galeba (1997).

Mataua smo takođe gledali u filmovima Kaktus cvijet (1969), Hello, Dolly! (1969), Novi list (1971), Plaza Suite (1971), Pete 'n' Tillie (1972), Čarli Vorik (1973) reditelja Dona Sigela, The Laughing Policeman (1973), Otmica u metrou 1 2 3 (1974), Zemljotres (1974), Zlatni dječaci (1975), The Bad News Bears (1976), Casey's Shadow (1978), House Calls (1978), California Suite (1978), Little Miss Marker (1980), Hopscotch (1980), I Ought to Be in Pictures (1982), The Survivors (1983), Pirati (1986) reditelja Romana Polanskog, Lažni psihijatar (1988), Mali đavo (1988), Dž. F. K. (1991) reditelja Olivera Stouna, Denis napast (1993), Koeficijent inteligencije (1994), Harpa u travi (1995) i Zalupi slušalicu (2000).

"Mislim da je teže snimati komediju nego snimati neko djelo koje nema komičnih elemenata ili tragično djelo ili kako god to želite nazvati. Zato što je teško natjerati različite vrste publike da razumiju šta radite i šta ih tjera na smjeh", rekao je Matau.