Izvor fotografije:
Autor HNK - Hrvatski narodno kazalište, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=96618872
Glumac
02.05.1943
Bosna i Hercegovina
Glumac
Uloga Izeta Fazlinovića u televiziskoj seriji Lud, zbunjen, normalan
Reditelji Antun Vrdoljak (8), Eduard Galić (6), Branko Šmit (4), Ademir Kenović (3), Branko Ivanda (2), Zvonimir Berković (2), Boris Jurjašević (2), Jakov Sedlar (2), Silvije Petranović (2), Arsen A. Ostojić (2) i Goran Vojnović (2)
Jugoslovenski, bosanskohercegovački i hrvatski glumac Mustafa Nadarević (1943-2020) je najpoznatiji po ulozi matorog džangrizala Izeta Fazlinovića u popularnoj televizijskoj seriji Lud, zbunjen, normalan (2007-2021). Glumac je pokazao izvrstan smisao za humor i postao svojevrsna televizijska senzacija, zbog koje smo rado pomjerali druge životne obaveze. Nadarević je u Izetu pronašao adekvatnu notu koja rezonuje sa običnim ljudima i koja izrazito godi njihovom sluhu. Njegov odnos sa sinom, unukom, komšijama i prijateljima je prepun dovitljivog humora, kao i njegovi pokušaji zavođenja suprotnog pola. Za ovu ulogu je nagrađen na filmskom festivalu u Sarajevu (2022). Bolji poznavaoci filma svakako znaju da je Nadarević odigrao mnoge druge zanimljive uloge u svojoj dugoj karijeri. Zaigrao je u mnogim filmovima strane produkcije i to Ratni dječak (1985), Kapetan Amerika (1990), Seobe II (1989) reditelja Aleksandra Petrovića, Oproštaj (2003), Na planinama (2004), Iluzija (2004) i Ako zrno ne umre (2010). Dobitnik je nagrade za životno djelo Libertas film festivala (2008). Hrvatski filmski magazin Holivud je uvrstio Nadarevića na listu najboljih hrvatskih muških glumaca (2005) i to na laskavo šesto mjesto.
"Imam strah od ‘strašnog odlaska’. Život može potrajati još jako dugo. Može i kratko. Zato treba uživati u svakom trenutku i iskoristiti ga", izjavio je Nadarević.
Mustafa Nadarević je rođen u Banja Luci i svakako je jedan od najpoznatijih glumaca rođenih u ovom gradu. Njegov otac Mehmed je rodom iz Bosanskog Petrovca, dok je njegova majka iz Novog Grada. Glumu je diplomirao na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu. Jednu od prvih uloga je odigrao u televizijskom filmu Kratak susret (1968) rediteljke Ljiljane Biluš, koji je nastao po istoimenom filmu Kratak susret (1945) reditelja Dejvida Lina, za koji je scenario napisao Noel Kauard.
Započeo je ubrzo saradnju sa rediteljima Brankom Ivandom i Eduardom Galićem. Sa Ivandom je snimio filmove Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata (1968) i Zločin u školi (1982), dok je sa Galićem snimio filmove Horvatov izbor (1985) i Za ona dobra stara vremena (2018), ali i televizijske serije Nikola Tesla (1977), Nepokoreni grad (1982), Putovanje u Vučjak (1986-1987) i Tuđinac (1991).
Zapažene uloge je imao u filmu Timon (1973), kao i u televizijskim serijama Fiskal (1970), Prosjaci i sinovi (1972), Punom parom (1978), Mačak pod šljemom (1978) i Prizori iz obiteljskog života (1979).
Započeo je veoma značajnu saradnju sa rediteljem Antunom Vrdoljakom. Snimili su ratnu dramu Kiklop (1982), koja je prikazana i u obliku istoimene televizijske serije Kiklop (1983). Zatim su snimili dramu Glembajevi (1988) u kojoj je Nadarević odlično odigrao doktora Leona Glembaja. Za svoj trud nagrađen je Zlatnom arenom na filmskom festivalu u Puli. Film je inače prikazan u obliku istoimene televizijske serije Glembajevi (1990). Sa Vrdoljakom je sarađivao i u filmovima Duga mračna noć (2004) i General (2019), kao i u istoimenim televizijskim serijama Duga mračna noć (2005) i General (2019-2020).
Zaigrao je i u filmovima Snađi se, druže (1981), Miris dunja (1982), U raljama života (1984) reditelja Rajka Grlića, Zadarski memento (1984), Mala pljačka vlaka (1984), Otac na službenom putu (1985) reditelja Emira Kusturice, Večernja zvona (1986) reditelja Lordana Zafranovića, Dobrovoljci (1986), Posljednji skretničar uzanog kolosijeka (1986), Kriminalci (1987), Već viđeno (1987) reditelja Gorana Markovića, Zaboravljeni (1988), Klopka (1988) i Povratak Katarine Kozul (1989). Uporedo sa filmovima, zaigrao je i u televizijskim serijama Velo misto (1980-1981), Nevolje jednog Branimira (1982), Lažeš, Melita (1983), Štefica Cvek u raljama života (1984), Inspektor Vinko (1984-1985), Priče iz fabrike (1985), Večernja zvona (1988) i Zagrljaj (1988).
"Reditelji su obično oni ljudi koji urlaju a ne zna se zbog čega urlaju" volio se našaliti glumac.
Sarađivao je i sa drugim poznatim jugoslovenskim rediteljima kao što su Zvonimir Berković, Boris Jurjašević, Ademir Kenović i Branko Šmit. Sa Berkovićem je snimio Ljubavna pisma s predumišljajem (1985) i Kontesa Dora (1993), sa Jurjaševićem Ljubavi Blanke Kolak (1987) i Srčna dama (1991), sa Kenovićem Kuduz (1989), Savršeni krug (1997) i Tajni prolaz (2004), dok je sa Šmitom snimio Đuka Begović (1991), Vukovar se vraća kući (1994), Kraljica noći (2001) i Ljudožder vegetarijanac (2012).
Za ulogu partizanskog komesara Španca u ratnoj drami Gluvi barut (1991) reditelja Bahrudina Bate Čengića, nagrađen je na internacionalnom filmskom festivalu u Moskvi. Nagradu je osvojio zajedno sa kolegom Branislavom Lečićem, koji je odigrao bivšeg kraljevskog oficira Miloša Radekića. Ova ratna drama je inače nastala po istoimenom romanu Gluvi barut (1957) autora Branka Ćopića.
Takođe smo ga gledali u filmovima Moj brat Aleksa (1991), Priča iz Hrvatske (1991), Praznik u Sarajevu (1991), Isprani (1995), Puška za uspavljivanje (1997), Transatlantik (1998) i Je li jasno prijatelju? (2000), kao i u televizijskim serijama Aleksa Šantić (1992), Zaboravljeni (1992) i Kontesa Dora (1993).
"Ja sam jedan od onih ljudi koji sam sretan da me neko ne prepozna, a opet mi je drago da me prepozna i da je dobar prema meni", rekao je glumac.
Sarađivao je sa rediteljem Jakovom Sedlarom u filmovima Gospa (1995) i Četverored (1999).
Nove pohvale je dobio za uloge u filmovima Ničija zemlja (2001), Polagana predaja (2001), Prezimiti u Riu (2002), Kod amidže Idriza (2004) i Nafaka (2006).
Nastavio je da sarađuje sa mnogim talentovanim rediteljima sa ovih prostora kao što su Silvije Petranović, Arsen A. Ostojić i Goran Vojnović. Sa Petranovićem je snimio Družba Isusova (2004) i Šegrt Hlapić (2013), sa Ostojićem Ničiji sin (2008) i Halimin put (2012), dok je sa Vojnovićem snimio Piran-Pirano (2010) i Južnjaci marš! (2013).
Odlično je odigrao penzionisanog profesora muzičkog vaspitanja Mišu Brankova u drami Kad svane dan (2012) reditelja Gorana Paskaljevića. Film je pobjedio na nekoliko internacionalnih filmskih festivala i to u Klivlendu, Palm Springsu i Valjadolidu, ali i na festivalu koji se održava na Francuskim Alpama.
Treba još dodati film Kao rani mraz (2010) reditelja Đorđa Balaševića, ali i televizijske serije Novo doba (2002), Balkan Inc. (2006), Kazalište u kući (2006-2007) i Neki čudni ljudi (2009).
1h 37min
1982