Slavko Simić ( 1924 - 2007)

Naš glumac Slavko Simić (1924-2007) je ostvario niz zanimljivih uloga, češće na televiziji nego na filmu. Stiče se utisak da se glumac uglavnom držao po strani i igrao sporedne uloge, tumačeći dobronamjerne i drage ljude pune razumjevanja. Imao je uvijek topao pogled i veoma drag osmjeh. Veliki uspjeh u pozorištu ostvario je monodramom Tren, nastaloj po knjizi Antonija Isakovića, koju je igrao dugi niz godina. Volio je, pored glume, da piše, te je objavio i svoje razgovore sa Ivom Andrićem. Bio je predsjednik Saveza dramskih umetnika Srbije i dobitnik je Vukove nagradu. Njegov mlađi brat je takođe glumac Nikola Simić.

 

Slavko je debitovao u filmu Živjeće ovaj narod (1947), dok je 1953. godine prvi put kročio na pozorišnu scenu novosadskog Srpskog narodnog pozorišta. Odličnu komičnu minijaturu je priredio u filmu Višnja na Tašmajdanu (1968), gdje je odigrao profesora matematike. Takođe smo ga gledali u filmovima Pre rata (1966), Bekstva (1968), Hitler iz našeg sokaka (1975), Hajdučka vremena (1977), Držanje za vazduh (1985) i Tri letnja dana (1997), kao i u televizijskim serijama Levaci (1970-1971), Više od igre (1977), Nikola Tesla (1977) i Povratak otpisanih (1978). Pravi mali šou je priredio u jednoj epizodi serije Vruć vetar (1980), u kojoj je matirao Šurdu (Ljubiša Samardžić), sašivši mu malo odjelo. Posljednju ulogu je odigrao u filmu Siroti mali hrčki 2010 (2003) reditelja Slobodana Šijana.

 

Njegov brat Nikola je ispričao jednu anegdotu iz njihovog privatnog života, koja je njega "koštala" bavljenja glumom. "U nižim razredima gimnazije sam lepo slikao, pa sam, u vreme kad je moj brat Slavko bio glumac i profesor glume u Novom Sadu, u istom gradu polagao prijemni ispit za srednju umetničku školu. Ali, on mi je javio da prijemni nisam položio, pa sam završio Akademiju za glumu. Međutim, pre deset godina sam saznao pravu istinu. Slavko mi je pred kraj života, ničim izazvan, preneo pozdrav neke žene koja žali što nisam pošao u umetničku školu, kad sam već 'položio prijemni ispit'. Ništa nisam pitao Slavka, a sve sam razumeo. On je u vreme boravka u Novom Sadu živeo sam. Ja bih mu tu bio samo smetnja. Zato mi je, nesvesno, javio da nisam položio prijemni i tako me iz slikarstva uveo u glumu", ispričao je jednom prilikom Nikola Simić.

 

Slavko Simić je iza sebe ostavio niz zanimljivih i izuzetno dragih likova, koje rado iznova gledamo i koji u nama uvijek izazivaju osjećaj sreće i emotivne topline.