Gari Kuper

Legendarni američki glumac Gari Kuper (1901-1961) je ostao najviše upamćen po ulogama tihih i nenametljivih pravednika u vestern filmovima. Kuper je bio jedan od deset najpopularnijih glumaca nevjerovatne 23. godine zaredom i jedan od finansijski najisplativijih glumaca 18. godina zaredom. Američki filmski institut ga je 1999. godine uvrstio na spisak 25 najvećih muških filmskih zvijezda i to na laskavo jedanaesto mjesto. Dodajmo još da je bio je bio dobar prijatelj sa piscem Ernestom Hemingvejem.

"Teško je govoriti o prirodnosti, ali pretpostavljam da se sve svodi na to da saznate šta ljudi očekuju od lika kojeg glumite i onda im prosto date ono što žele. Na taj način glumac nikada ne deluje neprirodno ili oštećeno bez obzira koju ulogu igra", izjavio je glumac.

Gari Kuper je svoje prve filmske korake načinio još početkom dvadesetih godina prošloga vijeka, da bi popularnost stekao u vestern filmu Virdžinijanac (1929), reditelja Viktora Fleminga. Uslijedio je veliki broj filmskih naslova, koji su uglavnom vremenom potonuli u zaborav. Veliku popularnost je stekao tridesetih godina, kada smo ga gledali u filmovima američkog reditelja Frenka Kapre, sa kojim je snimio filmove Gospodin Dids odlazi u grad (1936) i Upoznajte Džona Doa (1941), kao i sa rediteljem Hauardom Hoksom, sa kojim je snimio Vodnik Jork (1941) i Vatrena kugla (1941). Za ulogu u pomenutom filmu Vodnik Jork, Kuper je po prvi put osvojio nagradu Oskar. Kuper je ipak najdužu saradnju ostvario sa rediteljem Semom Vudom sa kojim je snimio Ponos Jenkija (1942), Za kim zvone zvona (1943), Kazanova Braun (1944) i Saratoga (1945). Treba još izdvojiti filmove Beau Geste (1939) reditelja Vilijama A. Velmana, Vesterner (1940) Vilijama Vajlera, Ogrtač i bodež (1946) reditelja Frica Langa i Veličanstveni izvor (1949).

Svoju vjerovatno najbolju ulogu odigrao je u vesternu Tačno u podne (1952), reditelja Freda Zinemana, u kojem je svoj filmski debi ostvarila Grejs Keli. Kuper je prosto briljirao u ulozi šerifa koji postaje meta grupe opasnih ubica, koji dolaze u njegov grad. Svojom suptilnom glumom dao je portret ostavljenog čovjeka koji mora pronaći unutrašnje hrabrosti kako bi preživio. Kuper je za ovu ulogu po drugi put osvojio nagradu Oskar. Glumac je zamolio svog kolegu Džona Vejna da primi nagradu za njega, što je Djuk pristao da uradi, iako je uvijek govorio da nu se ne sviđa ovaj vestern.

Kuper se nije ulijenio ni nakon vesterna Tačno u podne, nego je nastavio da snima zanimljive filmove do kraja decenije. Zaigrao je u veoma dobrim filmovima Puška Springfild (1952), Bašta zla (1954) reditelja Henrija Hataveja, Vera Kruz (1954) reditelja Roberta Oldriča, Suđenje Biliju Mičelu (1955) reditelja Otoa Premingera, Prijateljsko uvjeravanje (1956) reditelja Vilijama Vajlera, Ljubav popodne (1957) reditelja Bilija Vajdera, Čovjek sa zapada (1958) reditelja Antonija Mana i Drvo za vješanje (1959).

Kuper je najveći promašaj u svojoj karijeri napravio kada je odbio ulogu Reta Batlera u epskom istorijskom filmu Prohujalo s vihorom (1939). Ostala je upamćena njegova izjava poslije toga: "Prohujalo s vihorom će biti najveći promašaj u istoriji Holivuda. Drago mi je što će Klerk Gejbl biti taj koji će pasti na nos, a ne ja".

Gari Kuper je jedna od najvećih američkih filmskih zvijezda Klasičnog Holivuda i jedan od rijetkih glumaca koji opravdava svu težinu naziva filmska zvijezda.