Beni Hil ( 1924 - 1992)

Engleski glumac, komičar i pisac Beni Hil (1924-1992) je najpoznatiji po svom komičnom televizijskom šou programu Beni Hil šou (1955-1989). Tokom ove tri i pol decenije Hil je uspješno zabavljao publiku svojim neobičnim i često histeričnim skečevima, u kojima je stavljao naglasak na fizički humor i parodiju. Beni Hil šou je doživio svoj vrhunac početkom sedamdesetih godina, kada je bio najgledaniji televizijski program u Velikoj Britaniji. Hil je u svoj šou često dovodio atraktivne žene, koje bi zatim pokušavao da impresionira i zavede, ali uglavnom neuspješno. Šou je ipak kritikovan zbog seksizma i posmatranja žena kao isključivo seksualnih objekata. Hil se branio od ovih optužbi navodeći da žene u njegovim skečevima zadrže svoje dostojanstvo, dok su zapravo muškarci ti koji ispadaju vulgarni i na kraju smiješni. Britanski časopis The Independent, koji je 2016. godine u potpunosti prešao u onlajn formu, proglasio je 2002. godine Hila trećim najboljim britanskim komičarem u prošlom vijeku. Hil se našao iza dvojice velikana Čarlija Čaplina i Stena Lorela. Hil je svakako obilježio jedan period britanskog televizijskog programa i svakako je dosta uticao na buduće generacije komičara, te ga stoga sa pravom možemo smatrati jednim od najznačajnijih britanskih televizijskih komičara prošloga vijeka.

Upitan da prokomentariše glasine da je imao seksualne afere sa mnogim ženama koje su se pojavljivale u njegovim emisijama, Hil je dao krajnje zanimljiv odgovor: "Nikad ne vičem, nikad ne govorim, ali sam vraški zahvalan" ("I never yell, I never tell, but I'm grateful as hell”).

Beni Hil je takođe glumio u filmovima Ko je to uradio? (1956), Ti veličanstveni ljudi u svojim letećim mašinama (1965) i Chitty Chitty Bang Bang (1968). Jednu od najpoznatijih uloga je odigrao u komičnom filmu pljačke Dobar posao u Italiji (1969), u kojem glavnu ulogu igra Majkl Kejn.

Zanimljivo je dodati da Hil nikada nije zaboravio svoje skromne početke i da je bio izuzetno štedljiv sa svojim parama, što mu je bila navika stečena od njegovih roditelja. Iako je bio milioner nikada se nije razbacivao parama. Nije posjedovao kuću ili stan već je iznajmljivao iste, kupovao je jeftinu hranu u supermarketima, šetao je umjesto da plaća taksi i znao je često da krpi svoju odjeću, umjesto da kupuje novu.