Ava Gardner ( 1922 - 1990)

Američka glumica Ava Gardner (1922-1990) je važila za jednu od najpoznatijih i najljepših glumica Holivuda i za istu možemo slobodno reći da je obilježila Zlatno doba Holivuda. Vrhunac popularnosti je doživjela sredinom prošloga vijeka kada je često igrala u romantičnim filmovima i kada smo je gledali u zagrljaju velikih holivudskih zvijezda kao što su Hemfri Bogart, Klark Gejbl, Bert Lankaster, Gregori Pek i Ričard Barton. Ovi atraktivni glumci su svojim zagrljajima i poljubcima prosto težili da zapale celuloidnu filmsku traku. Danas ovi naslovi ne izazivaju uvijek velike emocije kao što su to nekad činili, ali sama Gardner je najmanje kriva za to. Svoj talenat je svakako pokazala u saradnji sa američkim rediteljem Džonom Hjustonom. Bila je u braku sa glumcima Mikijem Runijem, Artijeom Šoom i Frenkom Sinatrom. Dok je sa Runijem i Šoom bila u braku samo godinu dana, sa Sinatrom je provela šest godina i to od 1951. do 1957. godine.

 

"Vjerovatno sam vidjela više izlazaka sunca nego bilo koja druga glumica u istoriji Holivuda", znala se često našaliti Gardner.

 

Ava Gardner je karijeru počela četrdesetih godina prošloga vijeka i dugi niz godina je igrala sporedne uloge, pojavljujući se u samo nekoliko scena filma. Pažnju na sebe skrenula ulogom u noar filmu Ubice (1946), u kojem jednu od glavnih uloga igra Bert Lankaster. Uslijedio je vrtoglav uspon i Gardner je postala jedna od najpopularnijih glumica tog vremena. Prvu i ispostaviće se jedinu nominaciju za nagradu Oskar dobila je glavnu ulogu u avanturističkoj romansi Mogambo (1953) reditelja Džona Forda. Treba izdvojiti i filmove Pandora and the Flying Dutchman (1951), Snjegovi Kilimandžara (1952), Vitezovi okruglog stola (1953), Bosonoga kontesa (1954), Sunce se ponovo rađa (1957), Posljednja obala (1959) reditelja Stenlija Krejmera, 55 dana u Pekingu (1963) reditelja Nikolasa Reja, Sedam dana u maju reditelja (1964) i Mejerling (1968).

 

Gardner je svima pokazala da je kvalitetna glumica, iako je nemilosrdnu holivudsku mašineriju uglavnom više zanimala njena ljepota. Svoje vjerovatno najbolje uloge je odigrala u saradnji sa rediteljem Džonom Hjustonom. Treba svakako izdvojiti dramu Noć iguane (1964), u kojoj još igraju Ričard Barton i Debora Ker. Gardner je pokazala svoj zavidan glumački raspon portretom drčne udovice, koja pokušava da sakrije svoju usamljenost. Nastavila je saradnju sa Hjustonom u filmovima Biblija (1966) i Život i vrijeme sudije Roja Bina (1972).

 

Sedamdesetih godina je nastavila da glumi ali sa daleko manje entuzijazma i daleko manje dobrih glumačkih prilika. Vrijedi ipak pomenuti naslove Zemljotres (1974), Kasandrin most (1976), Stražar (1977) i Grad u plamenu (1979). Jednu od posljednjih uloga je odigrala u televizijskoj seriji Dugo toplo ljeto (1985).

 

Upitana da prokomentariše svoju karijeru, glumica je bila brutalno iskrena: "Bože, šta sam ja ikada uradila a da vrijedi pomenuti? Svaki put kada sam pokušala da glumim, pričepili su me. Zato je vražja sramota, ja sam filmska zvijezda dvadeset i pet godina i nemam ništa, ništa da pokažem za taj vremenski period".