Lorens Olivije ( 1907 - 1989)

Legendarni britanski glumac, reditelj i producent Ser Lorens Olivije (1907-1989) je tokom svoje karijere duge preko šest decenija bio uspješan na daskama koje život znače, kao i na dugometražnom filmu. Smatra se najboljim interpretatorom šekspirovih drama i najboljim uopšte britanskim glumcem, a pored toga, prvi je glumac koji je dobio plemićku titulu.

"Bez glume ne mogu da dišem", bio je kratak i jasan Olivije.

Lorens Olivije zapravo ne potiče iz glumačke porodice i njegova porodica nema nikakve veze sa pozorištem. Njegov otac je bio sveštenik koji je odlučio da će njegov sin biti glumac i tako je i bilo. Vjerovatno ni otac u svojim najluđim snovima nije mogao da zamisli krajnji domet njegovog sina. Brzo se istakao u pozorištu i počeo da igra u dugometražnom filmu. Za razliku od mnogih kolega, Olivije se uvijek rado vraćao pozorištu i upravo na ovim daskama je proveo dobar dio svog života. Tokom svoje karijere često je kritikovao kolege koje se radije okreću filmskim ulogama i zanemaruju pozorište.

Prve filmske uloge je ostvario početkom tridesetih godina prošloga vijeka i to često u romantičnim dramama. Istakli su se filmovi Orkanski visovi (1939) reditelja Vilijama Vajlera, Rebeka (1940) reditelja Alfreda Hičkoka, Ponos i predrasude (1940) i Lejdi Hamilton (1941).

Olivije se rano prihvatio odgovornosti filmske režije i očekivano je najčešće snimao djela Vilijama Šekspira. Režirao je veoma hvaljene filmove Povjest o kralju Henriju Petom i bici koju je vodio kod Aženkura, u Francuskoj (1944), Hamlet (1948) i Ričard III (1955). Režirao je i romansu Princ i igračica (1957), u kojoj glumi sa Merilin Monro. Za ulogu u pomenutom filmu Hamlet dobio je nagradu Oskar za najboljeg glavnog glumca. Šekspiru se vraćao i filmovima drugih reditelja, kao što je Franko Zefireli, sa kojim je snimio Otelo (1965) i Romeo i Julija (1968).

Olivije je takođe zaigrao u filmovima Keri (1952) reditelja Vilijama Vajlera, Đavolov učenik (1959), Zabavljač (1960) reditelja Tonija Ričardsona, Spartak (1960) reditelja Stenlija Kjubrika, Bani Lejk je nestala (1965) reditelja Otoa Premingera, Kartum (1966), O kakav divan rat (1969) reditelja Ričarda Atenboroa i Bitka za Britaniju (1969) reditelja Gaja Hamiltona.

Narednu deceniju veliki glumac je takoreći izašao iz svoje zone komfora i zaigrao u različitim ulogama, pa čak i uloge filmskih negativaca. Ostvario je veoma dobru saradnju sa američkim rediteljem Frenklinom Džej Šafnerom filmovima Nikola i Aleksandra (1971) i Momci iz Brazila (1978), u kojem još glume Gregori Pek i Džejms Mejson. Ne smijemo zaboraviti ni naslove Njuškalo (1972), Maratonac (1976), The Seven-Per-Cent Solution (1976), Operacija Market garden (1977), Mala romansa (1979) i Drakula (1979) reditelja Džona Bedama.

Kada je radio sa američkim glumcem Dastinom Hofmanom na filmu Maratonac i video da mladi glumac zapravo ne spava i pravi dramatične poteze kako bi ušao u ulogu, Olivije mu je kratko sugerisao: "Dragi momče, ne zovu to bez razloga gluma".

Olivije je glumio sve do samog kraja svog života i nije dopustio ni dubokoj starosti da ga odvoji od njegove strasti. Izdvojmo još uloge u filmovima Borba titana (1981), Kralj Lir (1983), Misteriozni čovjek (1983) i Pobuna na brodu (1984) sa Melom Gibsonom i Entonijem Hopkinsom u glavnim ulogama. Jednu od zadnjih uloga odigrao je u televizijskoj mini seriji Vagner (1983), u kojoj naslovnu ulogu igra Ričard Barton, dok u seriji još glume Ralf Ričardson i Džon Gilgud. Ovo je jedini put da su trojica britanskih pozorišnih velikana zaigrali zajedno na filmu.

"Ljudi me često pitaju zašto glumim u ovom filmu. Odgovor je jednostavan, novac, dragi momče. Ja sam kao kvalitetno vino. Moraš me brzo ispiti prije nego što postanem kiseo. Još malo i skroz sam istrošen i mogu osjetiti kraj kako se bliži. To je razlog zašto sada uzimam novac. Nemam ništa da ostavim svojoj porodici, osim novca koji zaradim od filmova. Ništa mi nije ispod časti, ako je dobro plaćeno. Zaslužio sam pravo da zgrabim sve što mogu u ovo malo vremena što mi je ostalo", bio je iskren veliki glumac.

Tri puta se ženio, sva tri puta su njegove izabranice bile engleske glumice. Prvo je 1930. godine oženio Džil Ezmond, zatim je bio u braku bio Vivijen Li i to od 1940. do 1960. godine, da bi ostatak svog života proveo sa Džoun Plourajt.

Ser Lorens Olivije je jedan od onih glumaca sa kojim se porede ostali glumci, bilo da igraju igraju na bini ili u dugometražnom filmu. Njegov doprinos glumi je nemjerljiv.