Džejms Mejson ( 1909 - 1984)

Engleski glumac Džejms Mejson (1909-1984) je tokom svoje izuzetno duge karijere zaigrao u više od stotinu filmova. Ostao je upamćen po svom gospodskom držanju, karakterističnom za ljude iz visokog staleža, kao i po svom dubokom i prijatnom, baršunastom glasu. Odličnu saradnju je ostavio sa američkim rediteljem Sidnijem Lumetom. Mejson je svakako bio otmen i elegantan glumac koji je znao zadržati pažnju publike i koji je tu istu publiku često hvatao nespremnu. Bio je veliki ljubitelj životinja, naročito mačaka, a posljednje godine svog života proveo je u Švajcarskoj.

"Da biste bili uspješna filmska zvijezda, za razliku od uspješnog filmskog glumca, trebali biste se zadovoljiti jednim imidžom i zauvijek ga polirati. Ja se nikako nisam mogao natjerati da to uradim", izjavio je Mejson.

Džejms Mejson je karijeru je počeo još sredinom tridesetih godina prošloga vijeka ali je puni spektar svog glumačkog talenta pokazao tek narednih decenija. Treba izdvojiti noar film Odd Man Out (1947) reditelja Karola Rida, kao i dva filma u kojima glumi njemačkog generala i komandanta Njemačkog afričkog korpusa Ervina Romela i to Pustinjska lisica: Priča o Romelu (1951) i Pustinjski pacovi (1953). Sarađivao je sa rediteljem Džozefom L. Mankijevičem i to u filmovima 5 prstiju (1952) i Julije Cezar (1953), a pojavio se i u ekranizacijama francuskog pisca Žila Verna i to 20.000 milja pod morem (1954) i Putovanje u središte zemlje (1959).

Neke od svojih najpoznatijih uloga je odigrao krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina i to u saradnji sa dvojicom najznačajnijh svjetskih reditelja, Alfredom Hičkokom i Stenlijem Kjubrikom. Prvo je odigrao ulogu špijuna Filipa Vandama u trileru Sjever- sjeverozapad (1959) i pokazao dijaboličnu smirenost i proračunatost. Oonovo je zatim briljirao u ulozi srednjovječnog profesora Huberta Huberta koji se zaljubljuje u naslovnu mladu djevojku u kontraverzom filmu Lolita (1962), nastalom po istoimenom romanu ruskog pisca Vladimira Nabokova. Nabokov je ujedno i scenarista filma.

Šezdesetih godina je započeo saradnju sa rediteljem Sidnijem Lumetom, sa kojim je snimio filmove Smrtonosna afera (1967), Morski galeb (1968) i Dječija igra (1972). Vrhumac njihove saradnje je svakako sudska drama Presuda (1982), u kojoj je jednu od svojih najboljih uloga odigrao Pol Njumen.

Takođe je zaigrao u filmovima Zvijezda je rođena (1954), Važnije od života (1956) reditelja Nikolasa Reja, Pad Rimskog carstva (1964), The Pumpkin Eater (1964), Lord Džim (1965), Plavi Maks (1966), Georgy Girl  (1966), Majerling (1968), The Last of Sheila (1973), Čovjek iz Australije (1973) reditelja Džona Hjustona, Mandingo (1975), Učiteljica i mafija (1975), Putovanje prokletih (1976), Gvozdeni krst (1977) reditelja Sema Pekinpoa, Nebo može sačekati (1978), Momci iz Brazila (1978), Ubistvo po naređenju (1979), Napad na platformu Dženifer (1980), Zlo pod suncem (1982) i Žutobradi (1983).