Džordž Lejzenbi

Australijski glumac i bivši maneken Džordž Lejzenbi je ljubiteljima filma svakako najpoznatiji po ulozi britanskog tajnog agenta Džejmsa Bonda u nastavku U službi njenog veličanstva (1969) reditelja Pitera Rodžera Hanta. Glumac je dobio velike pohvale za svoju ulogu i proglašen je za dostojnog nasljednika Šona Konerija. Ove pohvale djeluju još zanimljivije kada saznamo da je ovo njegova prva uloga u jednom dugometražnom filmu. Prije toga je glumio isključivo u televizijskim reklamama. Uprkos velikim pohvalama, Lejzenbi je odbio priliku da ponovo odigra jednog od najpoznatijih filmskih likova. Ovaj potez je izazvao lavinu negodovanja i isčuđavanja. Treba još dodati, da glumac nažalost nije imao lagodan život, doživio je dva nervna sloma i vodio veliku bitku sa alkoholom.

"Mnogo mi je draže biti prodavač automobila nego takav stereotip kao što je Džejms Bond. Moji roditelji misle da sam lud, svi misle da sam lud propuštajući možda milione funti. Niko mi nije vjerovao. Mislili su da je to reklamni trik. Ali ja samo radim svoju stvar", izjavio je glumac, da bi kasnije dodao: "Fantazija me ne zanima. Realnost da. Svako ko je u kontaktu sa djecom zna šta se dešava, zna kakvo je raspoloženje. Gledajte popularnu muziku i otkrijete šta će se dogoditi. Većina filmskih stvaralaca odbija da to gleda i prosto nije u kontaktu. Ljudi ne gledaju filmove jer filmski stvaraoci snimaju naslove koje ljudi ne žele da gledaju. Što se tiče takozvanih 'sutrašnjih filmova', to su samo sutrašnji filmovi sa jučerašnjim rediteljima. Glumci i nisu toliko bitni. Reditelji jesu. Strašno sam impresioniran Denisom Hoperom. Volio bih da radim za njega. Sviđaju mi ​​se i Artur Pen, Džon Šlezindžer i Piter Jejts. Prvo ću potražiti odličnog reditelja, a zatim dobar scenario. U međuvremenu, nema više Bonda. Zarađujem bolje radeći reklame".

Džordž Lejzenbi je imao velikih provlema da pronađe kvalitetne uloge i uglavnom je igrao u nižerazrednim filmskim ostvarenjima. Treba ipak pomenuti naslove Ko je vidio njenu smrt (1972), Svetilište krajnjeg blaženstva (1974), Čovjek iz Hongkonga (1975), Međunardoni ubica (1976), Pečeni Kentakijski filmovi (1977), Dimenzija smrti (1978) i Sveti Džek (1979) reditelja Pitera Bogdanoviča.

"Gledam unazad i razmišljam: 'Kako se to dogodilo?'. Nisam imao pojma šta će se dogoditi kada sam pristao na film o Bondu. Kada sam postao poznat nisam znao kako da se nosim sa tim, pa me to skoro izludilo. Danas mogu kriviti samo sebe. Volio bi da vratim to vrijeme nazad i da snimim još jedan ili dva Bond filma, svakako bi mi se isplatilo", bio je iskren glumac.

Uslijedili su filmovi Previše mlad da umre (1983), Pakleni lovci (1987), Oko posmatrača (1992), Getisburg (1993), Zlo u meni (1993), Sam u kući sa dadiljama (1994), Betmen u budućnosti – film (1999) i Mundije (2024).