Edvard Norton

Američki glumac Edvard Norton je san gotovo svakog reditelja, koji bi ga rado poželio u svom filmu. Dobro mu leže uloge običnih ljudi, koji se zadese u neočekivanim situacijama i koji uglavnom reaguju kao što bi većina nas reagovala. U svemu tome mu svakako pomaže njegov tzv. Average Joe izgled. Glumio je različite uloge, dok ga nove generacije filmofila uglavnom povezuju sa naslovnom ulogom u superherojskom filmu Nevjerovatni Hulk (2008). Pružio je uvjerljiv portret odbjeglog čovjeka, koji vodi nesavladivu bitku sa svojim bijesom. Norton se okušao i kao reditelj i snimio je filmove Vjeruj u ljubav (2000) i Sva siročad Bruklina (2019). Za sada ima tri nominacije za nagradu Oskar u kategoriji najbolji glumac. Ovaj glumac se takođe zalaže za očuvanje prirode i borbu protiv krivolova slonova i nosoroga.

 

“Ja sam glumac i svaki put pokušavam da ubjedim publiku da sam ja taj lik. Svaka sitnica koju ljudi znaju o vama kao osobi ometa vašu sposobnost da postignete tu vrstu nevjerice i izneneđenja, koja se dešava kada se publika zainteresuje glumcem i likom kojeg igra”, izjavio je Norton.

 

Edvard Norton je pažnju na sebe skrenuo impozantnom glumačkom transformacijom u sudskoj drami Iskonski strah (1996), u kojoj je nastupio nasuprot glumca Ričarda Gira. Nakon toga ga je američki reditelj češkog porijekla Miloš Forman angažovao kao advokata u biografskom filmu Narod protiv Lerija Flinta (1996), u kojem još glume Vudi Harelson i Kortni Lav. Uslijedlile su njegove najpoznatije uloge u Američka istorija iks (1998) i Borilački klub (1999) reditelja Dejvida Finčera. Navedena filmska ostvarenja se smatraju za neke od najznačajnijih naslova devedesetih godina prošloga vijeka. Tokom devedesetih gledali smo ga i u filmu Pokeraši (1998).

 

Početkom novog vijeka dijelio je ekran sa glumačkim legendama Robertom de Nirom i Marlonom Brandom u veoma dobrom filmu pljačke Plijen (2001), a gledali smo ga i u filmovima Smrt Cmokiju (2002), Frida (2002), Crveni zmaj (2002), 25. sat (2002) reditelja Spajka Lija, Posao u Italiji (2003), Nebesko kraljevstvo (2005) reditelja Ridlija Skota, Dole u dolini (2005), Iluzionista (2006), Oslikani veo (2006), Ponos i slava (2008), Otkriće laganja (2009), Stabljike trave (2009), Trougao obmane (2010) i Bornovo naslijeđe (2012).

 

Norton je za relativno kratak vremenski period napravio toliko glumačkih podviga, o kojima drugi glumci mogu samo maštati. Nažalost njegova glumačka karijera je krenula silaznom putanjom. Stekao je reputaciju teške osobe za saradnju i reditelji su dvaput razmišljali da li da ga angažuju.

 

“Slava je zaista korozivna i morate se strogo čuvati nje”, izjavio je Norton.

 

Odličan posao je napravio u filmu Čovjek-ptica (2014), meksičkog reditelja Alehandrs Gonsalesa Injaritua i na taj način podsjetio kritiku i publiku na svoj veliki glumački talenat. Ovom ulogom je zabilježio svoju treću nominacije za nagradu Oskar.

Norton se takođe priključio kreativnoj ekipi koja sarađuje sa rediteljem Vesom Andersonom i snimili su fimove Kraljevstvo izlazećeg mjeseca (2012), Hotel Grand Budapest (2014), Ostrvo pasa (2018), Francuska depeša (2021) i Asteroid Siti (2023).

 

Takođe smo ga gledali u filmovima Zabava viršli (2016), Skrivena lepota (2016) i Nož u leđa: Stakleni luk (2022).