Melani Grifit

Američka glumica Melani Grifit je važila za jednu od najatraktivnijih i najpopularnijih glumica u Holivudu tokom osamdestih i početkom devedesetih godina prošloga vijeka. Zaigrala je u nekoliko veoma popularnih filmova ali nije uspjela da se zadrži na vrhu. Pored uspješne glumačke karijere, Grifit je skretala pažnju svojim vezama sa kolegama glumcima. Čak dva puta se udavala za Dona Džonsona, dok je bila u braku i sa Stivenom Bauerom i Antonijom Banderasom. Sa Donom je dobila ćerku Dakotu Džonson, koja je krenula stopama svojih roditelja i već izgradila uspješnu karijeru. Grifit je svakako glumica koja nikog ne ostavlja ravnodušnim i koja je ostavila svoj trag u Holivudu.

"Samo bih voljela da mogu da pružim nešto ljudima kroz glumu. Ako mogu zabaviti ljude tako što ću biti neko drugi i omogućiti nekome da nešto osjeti, onda se ja osjećam dobro", izjavila je Grifit.

Melani Ričards Grifit je ćerka poznate glumice Tipi Hedern i Pitera Grifita, nekadašnje dječije glumačke zvijezde. Poput mnoge djece poznatih ličnosti, mlada Melani je u mladosti vodila bitku sa alkoholom i narkoticima. Zavoljela je glumu i tu je odlučila da potraži svoju sreću. Prve zapažene uloge je imala u filmovima Noćna kretanja (1975) reditelja Artura Pena, Osmjeh (1975) i Bazen za utapanje (1975), u kojima se pojavila sa velikim glumačkim imenima kao što su Džin Hekman i Pol Njumen. Mladoj glumici je godilo ovo iskustvo i ubrzo je počela da dobija sve veću minutažu u filmovima. Zaigrala je u filmovima Bašta (1977), Čovjek na čovjeka (1977) i Vožnja iz zadovoljstva (1977).

Sarađivala je sa rediteljem Brajanom de Palmom u filmovima Dublerka (1984) i Lomača taštine (1990). Dok je njihova prva saradnja naišla na pohvale kritike, Lomača tašine je naišla na negativne kritike i na kraju je pretrpila velike finansijske gubitke na bioskopskim blagjanama. Glumica je imala daleko više sreće u romantičnoj komediji Zaposlena djevojka (1988) reditelja Majka Nikolsa. Pokazala je svoj glumački talenat i svoju zaista neodoljivu ljepotu. Treba izdvojiti scenu u kojoj zavodljivo govori da ima glavu za biznis ali tijelo za grijeh. Osvojila je nagradu Zlatni globus i svoju prvu i do danas jedinu nominaciju za nagradu Oskar.

Takođe je zaigrala u filmovima Podzemni asovi (1981), Lavež (1981), Grad straha (1984), Nešto divlje (1986), Čeri 2000 (1987), Milagro (1988) i Olujni ponedeljak (1988).

Devedesete godine su bile nesporno uspješne za glumicu, koja je nekoliko puta sarađivala sa svojim supružnicima i nastavila tu saradnju u novom vijeku. Sa Donom Džonsonom je zaigrala je u filmovima Raj (1991) i Juče rođena (1993), dok je sa Antonijom Banderasom zaigrala u filmovima Dvoje suvišnih (1995) i Automata (2014). Takođe je zaigrala u komediji Ludi u Alabami (1999) koju je režirao Banderas.

Gledali smo je i u filmovima U duhu (1990), Pacifik Hajts (1990), Probijanje svjetlosti (1992), Stranac među nama (1992) reditelja Sidnija Lumeta, Džeparac (1994), Nikad budala (1994), Nekad i sad (1995), Padine Mulholanda (1996), Lolita (1997), Sjenka sumnje (1998), Još jedan dan u raju (1998), Selebriti (1998) reditelja Vudija Alena, Knjiga koja se sama napisala (1999), Otkačeni režiser (2000) i Zauvijek Lulu (2000).

"Volim cigarete. Mislim, Bože, ostavila sam sve ostalo, zar ne mogu da pušim", izjavila je glumica.

U novom vijeku je nastavila sa dobrim ulogama, ali njeni filmovi su rijetko kada pronalazili svoj put do publike. Treba izdvojiti filmove Laka djevojka (2001), Stjuart Litl 2 (2002), Zaklon (2003), Tempo (2003), Noć koju smo nazvali danom (2003), Samijeve avanture (2010), Mračni turista (2012), Žuta (2012), Vrijeme dinosaurusa (2012), Dan van dana (2015), Ranč Džona Lendsberga (2016), Somalijski pirati (2017), Katastrofalni umjetnik (2017) i Visoka nota (2020), kao i televizijske serije Blizanke (2005-2006) i Havaji 5-0 (2014-2016).