Ed Haris

Američki glumac i reditelj Ed Haris važi za jednog od najboljih glumaca u Holivudu, prije svega zbog svoje sposobnosti za izuzetno pedantno profilisanje likova koje igra, kao i zbog velike brige o sitnim aspektima svake pojedinačne uloge. Tokom pola vijeka duge karijere Haris je igrao širok spektar uloga u gotovo svim žanrovima, od komedije, preko drame, avanture i ratnog filma, pa sve do vesterna i naučne fantastike. U biografiji ovog holivudskog glumca stoji i da je četiri puta nominovan za nagradu Oskar i da je vlasnik dva Zlatna globusa. Takođe je režirao filmove Polok (2000) i Apaluza (2008). Za Harisa vole reći da ima ubitačno hladan i prodoran pogled, koji jednostavno obara s nogu. Pored svega toga, tvrdi da mu ni danas ne prijaju svjetla kamere i blicevi fotoaparata i da dio svog vremena rado provodi u bašti, koju posjeduje njegova porodica. Haris je u braku sa američkom glumicom Ejmi Madigan od 1983. godine, koju je upoznao tokom snimanja filma Mjesta u srcu (1984), reditelja Roberta Bentona.

 

"Ne biram namjerno filmove koji neće zabilježiti komercijalni uspjeh. Nekako su najzanimljiviji scenariji koje čitam upravo izvan mejnstrima. Volim likove koji imaju svojevrsnu oštricu, koji će učiniti nešto neočekivano", izjavio je glumac.

 

Ed Haris je po sopstvenom priznanju bio veoma sramežljiv u mladosti i tvrdi da mu je upravo gluma pomogla da pobijedi sramežljivost. Haris i danas ističe da je jedan od najneugodnijih momenta u njegovoj cjelokupnoj karijeri bio angažman iz 1971. godine, kada je nastupio kao muški model na jednom sajmu u Oklahomi. Teško je izašao na kraj sa prodornim pogledima mnogobrojnih posmatrača, ali mu je ovo iskustvo dobro došlo. Glumačku karijeru je počeo sredinom sedamdesetih godina na pozornici, da bi zatim odigrao mnogobrojne epizodne uloge u različitim televizijskim serijama. Među prvim rediteljima koji su zapazili njegov talenat bio je američki reditelj Džordž Romero, koji je angažovao glumca za filmove Vitezovi asfalta (1981) i Šou nakaza (1982).

 

Prvu veliku ulogu je odigrao u epskom naučnofantastičnom filmu Put u svemir (1983), reditelja Filipa Kaufmana. Pružio je zaista odličan portret američkog astronauta Džona Glena, jednog od glavnih aduta Američke avijacije u svemirskoj trci protiv Rusije, koja je bila aktuelna u drugoj polovini dvadesetog vijeka. Film važi za jedan od najboljih naslova snimljenih ove godine.

 

Harisa smo takođe gledali u filmovima Pod vatrom (1983), Swing Shift (1984), Alamo Bej (1985) reditelja Luja Mala, Šifra: Smaragd (1985), Slatki snovi (1985), Posljednji nevin čovjek (1987), Voker (1987), Ubiti sveštenika (1988) i Britva (1989).

 

Haris je jednu od svojih najboljih uloga odigrao u naučnofantastičnom filmu Ambis (1989), reditelja Džejmsa Kamerona. Ova Kameronova priča nije odmah naišla na naročite pohvale kritike, ali je vremenom stekla popularnost i danas se film smatra za jedan od najzanimljivijih naučnofantastičnih naslova snimljenih krajem osamdesetih godina. Haris i kolege iz filma su pružili zaista impresivan portret običnih ljudi koji pronalaze unutrašnje snage da se izbore sa neočekivanim situacijama.

 

Uslijedile su zatim devedesetih godina uloge u filmovima Uzvišeni stanje (1990), Glengeri Glen Ros (1992), Firma (1993), Korisne stvari (1993), Mjesec od porculana (1994), Džeparac (1994), Pravedan cilj (1995), Nikson (1995) reditelja Olivera Stouna, Oko za oko (1996), Stijena (1996), Apsolutna moć (1997) reditelja Klinta Istvuda, Maćeha (1998), Buđenje mrtvih (2000) i Vrhunski posao (2000).

 

Za uloge u filmovima Apolo 13 (1995) i Trumanov šou (1998), Haris je dobio svoje prve nominacije za nagradu Oskar. Novi vijek je započeo novim glumačkim poduhvatima u filmovima Polok (2000) i Sati (2003), za koje je dobio nove nominacije za nagradu Oskar. Glumcu uporno izmiče ova prestižna nagrada iako malo ko može reći da je nije zaslužio.

 

Jednu od najupečatljivijih uloga odigrao je u akcionom trileru Istorija nasilja (2005), reditelja Dejvida Kronenberga. Iako je ovaj akcioni triler ponekad zaista težak za gledanje, ipak sadrži nekoliko izvrsno odigranih uloge i vjerovatno je riječ o jednom od najboljih trilera snimljenih u ovom vijeku.

 

Takođe je zaigrao u filmovima Neprijatelj pred vratima (2001), Bafalo vojnici (2001), Blistavi um (2001), Tragovi na duši (2003), Nestala bez traga (2007), Čistač (2007), Nacionalno blago: Knjiga tajni (2007), Bijeg iz Gulaga (2010), Čovjek na ivici (2012), Ledolomac (2013) reditelja Bong Džun-Hoa, Frontera (2014), Avioni 2 - Hrabri vatrogasci (2014), Noćna potjera (2015), Neizvjesna bitka (2016), Pravila na važe (2016), Majka! (2017) reditelja Darena Aronofskog, Kodahrom (2017), Velika oluja (2018), Uz sve počasti (2019), Otpor (2020), Mračna kći (2021) i Top gan: Maverik (2022). Ljubitelji naučne fantastike su glumca vjerovatno primjetili u televizijskoj seriji Zapadni svijet (2016-2022).

 

"Čovjek sam starog kova, navikao da u rukama držim ozbiljan alat, čija se težina osjeti po žuljevima na šakama. Ne vjerujem u laka rješenja, mada imam sve moderne spravice, a moja kćerka mi redovno pomaže u tome da savladam neki problem u rukovanju njima. Ipak, posmatrajući nju i njene vršnjake, nije mi svejedno kad pomislim na budućnost u kojoj će oni odrastati. Mozak će biti deficitarna roba", rekao je jednom prilikom.