Čarls Bronson ( 1921 - 2003)

Američki glumac Čarls Bronson (1921-2006) je ljubiteljima filma ostao poznat po ulogama žestokih momaka koje je igrao tokom pedesetih i šezdesetih godina prošloga vijeka. Njegova najpoznatija uloga je uloga misterioznog kauboja zvanog Harmonika u vestern filmu Bilo jednom na divljem zapadu (1968), reditelja Serđa Leonea. Bronson je ulogom ćutljivog kauboja pokazao svu harizmu svoje ličnosti i upisao svoje ime u vestern istoriju. Ne smijemo zaboraviti ni ulogu udovca osvetnika Pola Kersija u filmskom serijalu Smrtonosna želja (1974-1994). Prevod prvog filma u ovom serijalu u bioskopima bivše Jugoslavije je glasio Pol Kersi ne prašta i prosto dao jasan nagovještaj publici. Bronson je u bio braku sa engleskom glumicom i pjevačicom Džil Ajrland, od 1968. godine, pa sve do njene preuranjene smrti 1990. godine.

 

Upitan za ulogu Pola Kersija, Bronson je odgovorio: “On je prosječan čovjek, prosečan Njujorčanin. U ratu bi bio savjesna individua. Cijeli njegov pristup životu je nježan i tako je vaspitao svoju ćerku. Sada se premišlja i postaje ubica”.

 

Čarls Bronson je rođen 1921. godine u Pensilvaniji, a prije nego što je postao filmska zvijezda radio je u jednom obližnjem rudniku. Bronson vjerovatno nije ni slutio da će mu ovaj posao biti od velike koristi za neke od njegovih filmskih uloga, kao što je uloga Denija zvanog Kralj tunela u već pomenutom ratnom filmu Veliko bjekstvo.

 

“Pretpostavljam da ličim na kamenolom koji je neko raznijeo dinamitom”, jedna je od legendarnih izjava Čarlsa Bronsona.

 

Bronson je karijeru počeo sredinom prošloga vijeka, da bi ubrzo započeo mnoge značajne saradnje za svoju karijeru. Pedestih godina je započeo saradnju sa američkim rediteljem Robertom Oldričem, sa kojim je prvo snimio vestern filmove Apači (1954), Vera Kruz (1954) i Četvoro za Teksas (1963), da bi vrhunac saradnje doživjeli filmom Dvanaest žigosanih (1967), koji važi za jedan od najpoznatijih ratnih filmova ove decenije.

 

Bronson je još jednu veoma značajnu saradnju imao sa američkim rediteljim Džonom Strudžisom, sa kojim je snimio veoma cjenjene filmove Nikada tako malo (1959), Sedam veličanstvenih (1960) i Veliko bjekstvo (1963). Posljednja dva filma uživaju zaista veliku reputaciju kod ljubitelja filma i proslavili su Bronsonovog kolegu Stiva Mekvina.

 

Takođe smo ga gledali u filmovima Kuća od voska (1953), Talas kriminala (1953), Riding Shotgun (1954), Udar bubnja (1954), Džubal (1956), Let strijele (1957), Machine-Gun Kelly (1958), Gospodar svijeta (1961), X-15 (1961), Kid Galahad (1962), Ljubav na pijesku (1965), Bitka u Ardenima (1965), Prokleti posjed (1966), Bitka za San Sebastijan (1968), Pančo Vila jaše (1968) i Zbogom prijatelju (1968).

 

 

Sedamdesetih godina i kasnije glumac je nastavio da igra žestoke momke i da prebija mladiće upola mlađe od sebe. Treba svakako izdvojiti njegovu saradnju sa britanskim rediteljem Majklom Vinerom, sa kojim je snimio prva tri nastavka filmskog serijala Smrtonosna želja (1974-1985), kao i filmove Chato's Land (1972), Plaćeni ubica (1972) i The Stone Killer (1973). Uspješnu saradnju je imao i sa takođe britanskim rediteljem Džonom Lijem Tompsonom, sa kojim je prvo snimio kriminalistički triler Tajna Prokejnova dokumenta (1976), a zatim Bijeli bizon (1977), Deset minut do ponoći (1983), Marfijev zakon (1986), Glasnik smrti (1988) i Kindžite: Zabranjene teme (1989).

 

Takođe je zaigrao u filmovima Tvinki (1970), Jahač na kiši (1970) reditelja Renea Klemena, You Can't Win 'Em All (1970), Grad nasilja (1970) reditelja Serđa Solime, Neko je iza vrata (1971), Crveno sunce (1970), Dosije Valachi (1972), Gospodin Madžestik (1974), Breakout (1975), Gvozdena pesnica (1975) reditelja Voltera Hila, U klancu Nevade (1975), Od podne do tri (1976), Telefon (1977) reditelja Dona Sigela, Čarlijeva osveta (1979), Granica (1980), Lov do smrti (1981), Čin osvete (1986), Atentat (1987), Indijanski trkač (1991) i Morski vuk (1993).

 

Posljednji put smo ga gledali u ulozi komesara Pola Feina u trilogiji televizijskih filmova Porodica policijaca (1995-1999).

 

"Ja nikako ne izgledam kao tip koji stoji pored kamina sa koktelom u ruci. Ako vjerujete da će vam nešto pomoći da se osjećate bolje onda sigurno hoće. Neće vas izliječiti, samo pomoći. Možda sam ja previše muževan. Kasting direktori traže likove po sebi ili po svom idealnom liku. A možda ja ne izgledam kao nečiji ideal", izjavio je Bronson.