Forest Vitaker

Američki glumac, producent i reditelj Forest Vitaker je poznat po svom korpulentnom izgledu i po ulogama takozvanih dobronamjernih divova, koje je najčešće glumio tokom svoje karijere. Jednu od svojih najboljih uloga je ipak odigrao u istorijskoj drami Posljednji kralj Škotske (2006), reditelja Kevina Mekdonalda, u kojoj je odigrao bivšeg diktatora Ugande Idija Amina. Harizmatični glumac je pokazao čovjeka i vođu kojem je stalo do svog naroda, ali kojeg vremenom obuzima velika paranoja i koji na kraju postaje odgovoran za nesaglediv broj života. Sam glumac je naveo da je ovo najzahtjevnija uloga u njegovoj karijeri, ali da se trud itekako isplatio jer je osvojio nagradu Oskar. Pored glume, Vitaker se okušao i kao reditelj i snimio je filmove Strapped (1993), Čekajući pravog (1995), Uvijek postoji nada (1998) i Predsjednikova ćerka (2004). Poznat je i kao veliki aktivista i humanitarac. Osnivač je nevladine organizacije Whitaker Peace & Development Initiative, koja za cilj ima pomoć omladini u oblastima zahvaćenim ratnim sukobom.

Upitan za ulogu u filmu Posljednji kralj Škotske, Vitaker je odgovorio: "Uradio sam ogromnu količinu priprema za tu ulogu. Prvo sam počeo da učim svahili, da učim akcenat, onda sam morao da proučim sve snimke, kao i sve knjige, trake i dokumentarne filmove. Kada sam otišao u Ugandu sreo sam se sa Idi Aminovim bratom, sestrom, njegovim ministrima, njegovim generalima, pa čak i sa ugandskim kraljem. Više sam istraživao za ovu ulogu nego za bilo kojeg drugog lika kojeg sam ikada igrao".

Forest Vitaker je svoje prve uloge odigrao u filmovima Tag: The Assassination Game (1982) i Pobuna na vojnoj akademiji (1982), da bi zatim zaigrao u filmovima Vision Quest (1985), Boja novca (1986) reditelja Martina Skorsezea, Vod (1986) reditelja Olivera Stouna, Zasjeda (1987), Dobro jutro, Vijetname (1987) i Lijepi Džoni (1989) reditelja Voltera Hila, kao i u televizijskim serijama Sjever i jug (1985) i Sjever i jug, druga knjiga (1986). Zaigrao i u akcionom filmu Krvavi sport (1988) u kojem glavnu ulogu igra Žan Klod van Dam.

Prvi put je odigrao glavnu ulogu u biografskom filmu Ptica (1988) reditelja Klinta Istvuda, koji govori o legendarnom džez saksofonisti Čarliju Parkeru zvanom Ptica. Demonstrirao je svoj enormni glumački talenat i adekvatno prikazao život briljantnog ali poročnog muzičara. Film je naišao na odobravanje kritike, a naročite pohvale su išle na račun samog Vitakera, koji je osvojio nagradu za najboljeg glumca na filmskom festivalu u Kanu i nominaciju za nagradu Zlatni globus.

Upitan za svoje najbolje uloge, Vitaker je odgovorio: "Ako bih morao odabrati tri filma, odabrao bih film Ptica, jer sam izuzetno napredovao kao umjetnik, naučio sam mnogo i isto tako mislim da su me ljudi nakon toga počeli shvatati ozbiljnije. Odabrao bih i Put samuraja, jer sam u tišini počeo shvatati nešto o sebi, kako sam sposoban da komuniciram određene stvari, a da ne radim mnogo. A onda bih vjerovatno odabrao Posljednjeg kralja Škotske, koji spaja unutrašnje i vanjsko na snažan način i spaja sve stvari koje sam naučio o svom radu u samo jedan lik”.

Vitaker se devedesetih godina ostvario kao uspješan glumac, iako nije uvijek imao velike sreće sa izborom uloga. Započeo je saradnju sa rediteljem Abelom Ferarom, sa kojim je snimio filmove Kradljivci tijela (1993) i Meri (2005). Jednu od najboljih uloga u ovom periodu je odigrao u kriminalističkoj drami Put samuraja (1999) reditelja Džima Džarmuša. Svakako treba još izdvojiti naslove Akcija u centru grada (1990), Bijes u Harlemu (1991), Dnevnik plaćenog ubice (1991), Član 99 (1992), Igra plakanja (1992) reditelja Nila Džordana, Odrasli ljudi (1992) reditelja Alana Džeja Pakule, Pljačkaš banaka (1993), Bombarder (1994), Džejsonova priča (1994), Visoka moda (1994) reditelja Roberta Altmana, Dim (1995), Vrste (1995), Fenomen (1996), Legenda o Jarcu Menigotu (1996), Umjetnost zločina (1998), Zapali (1999), Borba za planetu Zemlju (2000) i Četiri psa igraju poker (2000).

Vitaker je često glumio u kriminalističkim filmovima sa povremenim izletima u vode fantazije i naučne fantastike. Zaigrao je u filmovima Zeleni zmaj (2001), Anđeo osvete (2001), Soba panike (2002) reditelja Dejvida Finčera, Telefonska govornica (2002), Džimini Glik u Lalavudu (2004), Kratko putovanje u raj (2005), Američki pištolj (2005), Život je kocka (2005), Sablasna močvara (2006), Mali-veliki heroj (2006), Vazduh koji dišem (2007), Domino efekat (2007), Sjani govornici (2007), Trenutna prednost (2008), Lovci na zmajeve (2008), Gospodari ulice (2008), Fragmenti (2008), Ukrštene sudbine (2009), Tamo gdje su divlje stvari (2009) i Sezona uragana (2009).

Nastavio je sa ulogama u filmovima Plijenioci (2010), Naše porodično vjenčanje (2010), Moja ljubavna pjesma (2010), Eksperiment (2010), Uspavanka za Pi (2010), Kalibar .44 (2011), Slobodni strijelci (2012), Istina (2012), Posljednja bitka (2013), Pokajanja (2013), Pijun (2013), Zulu (2013), Batler (2013), Iz zla u gore (2013), Black Nativity (2013), Dva čovjeka u gradu (2014), 96 sati: U bijegu (2014), Droga (2015), Ljevoruki (2015), Dolazak (2016) reditelja Denija Vilneva, Odmetnik-1: Star Wars priča (2016), Oproštaj (2017), Izvinite na smetnji (2018), Teret (2018), Crni panter (2018), Kako se završava (2018), Grad laži (2018), U potrazi za Stivom Mekvinom (2018), Božićno putovanje porodice Džengl (2020), Poštovanje (2021) i Veliki Džordž Forman (2023).

Dobio je pohvale za ulogu gangstera Elsvorta Bampija Džonsona u televizijskoj seriji Kum Harlema (2019-2023), ali i za uloge u televizijskim serijama Prljava značka (2006-2007), Zločinački umovi: Ponašanje osumnjičenog (2011), Zvjezdani ratovi Pobunjenici (2017) i Imperija (2017-2018).