Džejms Stjuart ( 1908 - 1997)

Legendarni američki glumac Džejms Džimi Stjuart (1908-1997) je jedan od najvoljenijih glumaca, kojeg su u jednakoj mjeri obožavali kritičari kao i prost svijet, koji dio svog života rado odvaja na pokretne sličice. Ostvario je veoma značajne saradnje sa rediteljima Frenkom Kaprom, Alfredom Hičkokom, Entonijem Manom i Džonom Fordom. Američki filmski institut ga je 1999. godine imenovao za treću najveću mušku filmsku zvijezdu svih vremena.

 

Kada je 1985. godine dobio počasnu nagradu Oskar, Stjuart je izjavio: "Ovo je bila najveća nagrada koju sam dobio, jer sam shvatio da, nakon svih ovih godina, nisam zaboravljen".

 

Džejms Stjuart je odbio da studira glumu i nikada nije uzeo ni jedan čas glume, smatrajući da se daleko više uči samim radom nego studiranjem. Prve filmske uloge zaigrao je sredinom tridesetih godina prošloga vijeka i to uglavnom u ljubavnim filmovima, često igrajući zajedno sa američkom glumicom Margaret Salava. Stjuartov nepresušni šarm i dobar izgled su došli do izražaja i glumac je brzo postao ime koje mami publiku u bioskope. Uporedo sa romantičnim komedijama nastavio je graditi uspješnu karijeru i usput je sarađivao sa nekim od najvažnijih reditelja u Holivudu.

 

Glumac je započeo saradnji sa američkim rediteljem italijanskog porijekla Frenkom Kaprom, sa kojim je snimio romantičnu komediju U grob ništa ne nosiš (1938). Nastavili su saradnju sa političkom dramom Gospodin Smit ide u Vašington (1939), da bi vrhunac svoje saradnje doživjeli filmom Divan život (1946). Divan život je izašao u prvim godina nakon završetka Drugog svjetskog rata i ogorčena masa nije imala previše razumjevanja za ovaj porodični film. Vremenom je reputacija ovog filma rasla i danas se smatra za jedan od najboljih božićnih filmova, dok je glavni junak Džordž Bejli jedan od najpoznatijih filmskih likova. Glumac je za ovu ulogu dobio nominaciju za nagradu Oskar. Stjuart je u ovom periodu zaigrao i u filmovima Destri ponovo jaše (1939), Trgovina iza ugla (1940) reditelja Ernsta Lubiša i Filadelfijska priča (1940) reditelja Džordža Kjukora, u kojem još igraju Ketrin Hepbern i Kerijem Grantom.

 

Stjuart je zaigrao glavnu ulogu u anti-nacističkom filmu Smrtonosna oluja (1940), kada je Holivud shvatio opasnost od Nacističke Njemačke, a zatim je volontirao kao pilot vazdušnih snaga kada su zvanično ušli u Drugi svjetski rat. Bio je prva filmska zvijezda volonter rata. Iako je postao odlikovani ratni heroj nije volio da priča o ratnim dešavanjima, koji su ostavili jak utisak na njega. Stjuart se promjenio nakon rata. Kosa mu je postajala sve rijeđa da bi već početkom pedesetih počeo da nosi periku. Prestao je da snima komedije i romantične drame i posvetio se uglavnom vestern filmovima i trilerima.

 

Imao je još nekoliko uspješnih filmskih saradnji, a jedna od njih je svakako sa britanskim rediteljem Alfredom Hičkokom, sa kojim je sarađivao tokom četrdesetih i pedesetih godina prošloga vijeka. Zajedno su snimili filmove Konopac (1948), Prozor u dvorište (1954), Čovjek koji je suviše znao (1956) i Vrtoglavica (1958). Vrtoglavica nije odmah naišla na razumjevanje publike i film je ostvario razočaravajućr rezultate na bioskopskim blagajnama. Reditelj Hičkok je za neuspjeh filma čak okrivio samog Stjuarta rekavši da je prestar za ovu ulogu i da je izgubio simpatije publike. Vremenom je reputacija filma rasla i danas se smatra za jedan od najboljih filmova ikada snimljenih, dok mnogi tvrde da je Stjuart odigrao jednu od najboljih uloga svoje karijere.

 

Sarađivao je tokom pedesetih sarađivao sa američkim rediteljem Entonijem Manom i to na vestern filmovima Vinčester '73 (1950), Okuka rijeke (1952), Tander bej (1953), Priča o Glenu Mileru (1954), Daleka zemlja (1954), Strategic Air Command (1955) i Čovjek iz Laramija (1955). Glumac je tokom ove decenije zaigrao i u filmovima Slomljena strjela (1950), Harvi (1950), Najveća predstava na svijetu (1952), Duh Sent Luisa (1957) reditelja Bilija Vajldera, Noćni prolaz (1957) i Anatomija ubistva (1959) reditelja Otoa Premingera.

 

Stjuart se zaista često vraćao rediteljima sa kojima je prethodno radio. Sarađivao je tokom šezdesetih godina sa velikim američkim rediteljem Džonom Fordom sa kojim je snimio vesterne Dva jahača (1961), Čovjek koji je ubio Libertija Valansa (1962) i Jesen Čejena (1964). Isto tako, Stjuart je sa rediteljem Endru Meklagenom snimio vesterne Šenandoa (1965), Rijetka rasa (1966), Bandolero (1968) i Fool's parade (1971). Ne možemo a da ne dodamo naslove Kako je osvojen Divlji Zapad (1962) i Feniksov let (1965) reditelja Roberta Oldriča.

 

Nastavio je da glumi sve do kraja sedamdesetih godina i odigrao je niz veoma uspješnih uloga. Treba svakako izdvojiti vestern Revolveraš (1976) reditelja Dona Sigela, u kojem je zaigrao pored još jednog velikana američkog filma, Džona Vejna, u njegovom poslednjem filmu. Treba pomenuti i Duboki san (1978), u kojem još glumi Robert Mičam.

 

Tokom osamdesetih godina postao je jedan od najvećih kritičara popularnig trenda dodavanja boje u crno-bijele filmove. "Ako su ovi ljudi žarko željni boje, toliko zabrinuti za publiku, neka ulože svoje milione dolara u nove filmove ili neka snime rimejk stari priča, na način koji im odgovara, ali neka naš veliki filmski umjetnici i filmovi žive u miru. Apelujem na sve pripadnike kreativne zajednice da se pridruže u našim naporima da obeshrabrimo ovaj užasni proces", izjavio je glumac.

 

Džejms Stjuart je zasigurno jedan od najznačajnijih i najboljih američkih glumaca.