Vlastimir Stojiljković ( 1929 - 2015)

Naš čuveni glumac Vlastimir Đuza Stojiljković (1929-2015) je posjedovao izrazit dar za glumu, komediju naročito, perfektnu glumačku tehniku, a pored toga bio je visoko obrazovan, izrazito inteligentan i posvećen poslu. Ovoliko epiteta zaista rijetko kada imamo priliku povezati za samo jednu ličnost. Stojiljković je važio za glumca koji uvijek besprijekorno zna svoj tekst i koji je uvije spreman na probama. Na probe i predstave je dolazio pješice i koristio to vrijeme da nebrojeno puta u sebi ponovi riječi koje treba da izgovori na sceni. Tekst je ponavljao duboko zamišljen sam sa sobom i uronjen u autorove riječi i dijaloge. Dobitnik je više nagrada, među kojima su Oktobarska nagrada, Dobričin prsten, Zlatni ćuran za životno djelo. O razlozima zbog kojih je baš htio glumu, za života je pričao vrlo otvoreno.

 

"Ja sam glumio u Kruševačkom pozorištu dok sam bio u gimnaziji. Bora Mihajlović, profesor, nas je sve zarazio. Kad sam bio u sedmom razredu, 1. maja 1946. godine, Kruševačko pozorište je postalo profesionalno. Igrali smo neki ruski komad i sad na zidu pozorišta stoji plakat te predstave, ali mi tada nije padalo na pamet da budem glumac. Hteo sam na književnost. Međutim, dok sam bio na Rudarskom fakultetu, često sam išao u pozorište. I, zarazim se”, rekao je Stojiljković.

 

Vlastimir Stojiljković je debitovao u filmu Tuđa zemlja (1957). Veliku popularnost je stekao filmom Ljubav i moda (1960), za koju je otpjevao čuvenu pjesmu Devojko mala. Pored te pjesme, snimio je još nekoliko pjesama koje su objavljene na singl pločama. Zapažene uloge je imao u filmovima Nema malih bogova (1961), Leto je krivo za sve (1961), Put oko sveta (1964), Operacija Beograd (1968), Silom otac (1969), Više od igre (1976), Za sada bez dobrog naslova (1988), Zaboravljeni (1988), kao i u televizijskim serijama Diplomci (1971) i Pozorište u kući (1972-1984).

 

Obilježio je devedesete godine ulogom italijanskog kontea Marija Marka del Tintoreta u televizijskoj seriji Srećni ljudi (1995-1996). Ova serija je ponudila zaista veliki broj zanimljivih likova, ali se lukavi konte izdvojio iznad većine ostalih i prirastao za srca gledalaca. Stojiljković je zapažene uloge odigrao i u serijama Zaboravljeni (1992), Stižu dolari (2005-2006) i Bela lađa (2006-2012). Poslednju ulogu je odigrao u televizijskom filmu Bez stepenika (2015).

 

"Ja sam sa glumom zaista imao sreće. Bez sreće se ništa ne može. Ja to kažem i mlađima. Imaš i smisao i talenat i znanje, ali nećeš uspeti ako nemaš sreće. Šta je sreća? S kim igraš, ko režira i u kom trenutku u tvom životu. Kad se sve te sitnice sklope, ti imaš sreće. Eto, to je to", otkrio je Stojiljković jednom prilikom.

 

Bio je angažovan i na radiju, vodio je program Zabavnik na Radio Beogradu i učestvovao je i u drugim zabavnim emisijama. Stojiljković je, takođe, pozajmljivao glasove junacima brojnih crtanih filmova, a ostao je najviše upamćen kao Patak Dača. Tu su i likovi Pepe le Tvor, Optimus Prajm, Rafaelo i Leonardo.

 

Teatrolog Jovan Ćirilov govoreći o Vlastimiru Đuzi Stojiljkoviću jednom je zapisao: „Đuza Stojiljković je izdanak najbolje srpske pozorišne tradicije, one koja poštuje pozorišni čin i glumački poziv kao služenje narodu na najbolji način. Za našeg glumca, ako je od najplemenitijeg kova, a Đuza je takav, pozorište je ozbiljan zanat, lepa umetnost, dostojna da joj se posveti ceo život, sve emocije, sva znanja, sva radinost.”

 

Vlastimir Đuza Stojiljković je učinio mnogo za razvoj naše kinematografije i stekao izuzetno veliki broj obožavalaca.