Filip Simor Hofman ( 1967 - 2014)

Američki glumac Filip Simor Hofman (1967-2014) je važio za jednog od najsvestranijih i najtalentovanijih karakternih glumaca u Holivudu. Često je glumio u nezavisnim filmovima, ali smo ga ponekad gledali i u velikim akcionim blokbasterima. Jednu od najboljih uloga je odigrao u biografskoj drami Kapote (2005), reditelja Beneta Milera, u kojoj igra američkog pisca Trumana Kapotea. Nagrađen je Oskarom u kategoriji najbolji glavni glumac. Hofman i reditelj Miler su ponovo sarađivali u filmu Formula uspjeha (2011). Glumac je ukupno četiri puta nominovan za nagradu Oskar. Najvažniju glumačku saradnju je opet imao sa američkim rediteljem Polom Tomasom Andersonom, sa kojim je snimio čak pet filmova i ostvario neke od najboljih uloga u svojoj karijeri. Okušao se jedanput kao reditelj i snimio je romantičnu dramu Džek ide čamcem (2010). Posljednje uloge je odigrao u naučnofantastičnom distopijskom serijalu Igre gladi (2013-2015). Rijetko je inače pričao o svom privatnom životu, ali je otvoreno pričao o svojim porocima.

"Glumci su odgovorni prema ljudima koje igraju. Ne etiketiram niti osuđujem. Igram ih najiskrenije, ekspresivnije i kreativnije koliko mogu, u nadi da ljudi koji obično okreću glavu s gađenjem pomisle: 'Ono što sam mislio da osjećam prema tom tipu, ne osjećam to sada'", izjavio je Simor Hofman.

Filip Simor Hofman je svoje prve uloge ostvario početkom devedesetih godina dvadesetog vijeka. Nakon efektne epizodne uloge u televizijskoj seriji Red i zakon (1991), zaigrao je u filmovima Triple Bogey on a Par Five Hole (1991), Moj novi pištolj (1992), Slijepa vjera (1992), Miris žene (1992), Džoi Brejker (1993), Moj dječko se vratio (1993), Lova do krova (1993), Bjektvo (1994), Kad čovjek voli ženu (1994) i Nikad budala (1994).

Hofman je ubrzo stekao reputaciju vrsnog karakternog glumca i skrenuo pažnju nekoliko poznatih reditelja. Započeo je saradnju sa rediteljem Polom Tomasom Andersonom, sa kojim je prvobitno snimio kriminalistički film Teška osmica (1996). Glumac je dobijao sve više prostora u Andersonovim filmovima i ljubitelji filma su ubrzo shvatili da je riječ o zaista izvrsnom spoju umjetnika, koji očigledno rezonuju na istim frekvencijama. Sarađivali su u filmovima Noći bugija (1997), Magnolija (1999) i Opijeni ljubavlju (2002). Treba izdvojiti film Master (2012), u kojem je Hofman odigrao jednu od svojih najboljih uloga. Društvo u filmu mu je inače pravio jednako motivisani Hoakin Finiks.

Devedesetih je započeo saradnju i sa britanskim rediteljem Entonijem Mingelom, sa kojim je snimio filmove Talentovani gospodin Ripli (1999) i Hladna planina (2003), a gledali smo ga i u filmovima Tornado (1996), Montana (1998), Sljedeća stanica Vonderlend (1998), Veliki Lebovski (1998) reditelja Itana Koena i Džoela Koena, Sreća (1998), Peč Adams (1998), Nepodnošljivi prijatelji (1999), Na raskršću (2000) i Korak do slave (2000).

"Ta duboka ljubav ima svoju cijenu. Za mene je gluma mučna i mučna je jer znaš da je to lijepa stvar. Željeti je lako, ali pokušati biti sjajan, e pa, to je apsolutno mučno", izjavio je glumac.

U novom vijeku je zaigrao u filmovima Voljeti Lizu (2002), Crveni zmaj (2002), 25. sat (2002) reditelja Spajka Lija, Mahounijev porok (2003), I onda je naišla Poli (2004), Slatke brige (2005), Nemoguća misija 3 (2006), Porodica Sevidž (2007), Dok đavo ne sazna da si mrtav (2007) reditelja Sidnija Lumeta, Rat Čarlija Vilsona (2007), Njujorška Sinegdoha (2008), Sumnja (2008), Meri i Maks (2009), Rok barka (2009), Otkriće laganja (2009), Martovske ide (2011), Bivši kvartet (2012), Božji džep (2014) i Najtraženiji čovjek (2014).