Hoakin Finiks

Američki glumac Hoakin Finiks neumorno krči put ispred sebe i nastavlja sa izuzetno dobrim ulogama. Stičemo utisak da je svaka njegova naredna uloga bolja od prethodne. Da stvari budu još zanimljivije, glumac se ne libi zahtjevnih uloga. Za naslovnu ulogu u psihološkom trileru Džoker (2019) dobio je nagradu Oskar. Glumac je do te mjere bio uvjerljiv, da možda ni on sam nije siguran gdje zapravo Džoker završava, a on započinje. Svojim poremećenim i ludačkim pogledom uspio je ovom liku iz stripa udahne dušu i da nas zabrine da ljudi poput njega postoje. Nakon osvojene nagrade, skrenuo je veliku pažnju medija kada je počastio svoju djevojku glumicu Runi Maru jednim običnim hamburgerom. Finiks je zaigrao i u nastavku Džoker: Ludilo u dvoje (2024), koji je ipak naišao na loše reakcije kritike i publike. Glumac uporno dokazuje da ga medijska pažnja ne zanima previše i da uživa u vremenu provedenom daleko od reflektora kamere. Pored toga, prestižni američki list Njujork Tajms proglasio ga je za jednog od najboljih glumaca ovoga vijeka.

 

Upitan za dodjele nagrada Oskar, glumac je jasno i odvažno odgovorio: "Mislim da je to totalno sr*** i ne želim biti dio toga. Ne vjerujem u dodjele nagrada. To je kao mrkva, ali mrkva najgoreg okusa ikad. Ne želim tu mrkvu, totalno je subjektivno. Huškanje ljudi jednih protiv drugih, najgluplja stvar na svijetu".

 

Hoakim Finiks ima trnovit glumački i životni put i slobodno možemo reći da donekle podsjeća na legendarnu pticu Finiks. Naime, roditelji su mu bili članovi zloglasnog kulta Božja djeca, pa je Hoakin sa starijim bratom, Riverom Finiksom i njihove četiri sestre bio prinuđen da obavlja mnoge ponižavajuće poslove kako bi preživio. Jedno vrijeme je čak morao da prosi na ulicama Venecuele. Ubrzo je dvojicu braće Finiks otkrio jedan lovac na talente, dok je River ipak brže ponašao svoj put do publike i postao tinejdžerska filmska zvijezda. Nažalost, mladi talentovani glumac se predozirao narkoticima i umro sa samo 24. godine. Hoakin je bio vezan za svoga brata i teško je podnijeo njegov gubitak. Uslijed traume se odao alkoholu.

 

"River i ja bismo razgovarali o tome da smo stari ljudi, da smo zajedno i da imamo po pedeset godina, kako bi nam vjerovatno trebalo toliko vremena da konačno radimo zajedno. Bilo je nečeg divnog u tome što smo ostarjeli i zajedno. River će mi uvijek nedostajati i tačka. Mislim, sada bih više nego ikada volio da mogu razgovarati s njim", izjavio je Hoakin.

 

Glumačku karijeru je započeo osamdesetih godina prošloga vijeka kada je igrao uglavnom epizodne uloge u različitim televizijskim serijama. Zatim je zaigrao u filmovima Svemirski kamp (1986), Rusi (1987), Savršeni tata (1989), Kako smo izmislili Abotove (1997), Potpuni zaokret (1997) reditelja Olivera Stouna, Povratak u raj (1998), Glineni golubovi (1998) i 8 milimetara (1999).

 

Privukao je pažnju mnogih poznatih reditelja kao što su Gas van San, Džejms Grej, Ridli Skot, M. Najtom Šjamalanom i Pol Tomas Anderson. Sa Van Sanom je snimio Umrijeti za (1995) i Ne brini, neće on daleko stići (2018), sa Grejom Dvorišta (2000), Noć je naša (2007), Ljubavnice (2008) i Mračne ulice Menhetna (2013), sa Skotom Gladijator (2000) i Napoleon (2023), sa Šjamalanom Znaci (2002) i Selo (2004), dok je sa Andersonom snimio Master (2012) i Skrivena mana (2014). Uloga zlokobnog rimskog imperatora Komoda u pomenutom Gladijatoru je glumcu omogućila prvu nominaciju za nagradu Oskar. Njegove scene bijesa i frustracije su ostavile dubok trag na publiku i na taj način je preporučio sebe za slične uloge.

 

Odličan je zaista bio i u ulozi legendarnog kantri muzičara Džonija Keša u biografskoj muzičkoj drami Hod po ivici (2005). Iako je oduševio kritiku i publiku morao se zadovoljiti samo još jednom nominacijom za nagradu Oskar.

 

Takođe je zaigrao u filmovima Pero (2000), Bafalo vojnici (2001), Kad ima ljubavi (2003), Brat meda (2003), Hotel Ruanda (2004), Sirena za uzbunu (2004), Krivica (2007), Još sam tu (2010), Ona (2013) reditelja Spajka Džounza, Nerazuman čovjek (2015) reditelja Vudija Alena, Zaista, nikada nisi bio ovdje (2017), Marija Magdalena (2018), Braća Sisters (2018), Idemo, idemo (2021) i Bo je uplašen (2023).