Izvor fotografije:
By Photo by Tania Volobueva (tanka v)Cropped by RanZag - Flickr (original photo), CC BY-SA 2.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=43596120

Kim Ki Duk ( 1960 - 2020)

Reditelj, scenarista, producent, montažer, direktor fotografije i glumac

Datum rođenja:

20.12.1960

Nadimak:

Nacionalnost:

Južna Koreja

Zanimanje:

Reditelj, scenarista, producent, montažer, direktor fotografije i glumac

Titula:

Zaštitni znak:

Jedan od najistaknutijih južnokorejskih ali i azijskih reditelja u ovom vijeku

Česti saradnici:

Južnokorejski reditelj i scenarista Kim Ki Duk je važio za jednog od najznačajnijih azijskih stvaralaca. Volio je da prikazuje buntovne i otuđene pojedince koji ne umiju da se uklope u svoju okolinu i koji zapravo ne progovaraju više od onoga što baš moraju. Njegov najpoznatiji i vjerovatno najbolji film je Proljeće, ljeto, jesen, zima... i proljeće (2003). Ova priča o životnim etapama budističkog monaha i njegovog mentora je postala prava senzacija među filmoljupcima, jer je snimljena sa dosta emocija. Dijalog je gotovo u potpunosti odsutan ali to nije sprečilo publiku da uživa u ovoj nezaboravnoj priči. Njegova romantična drama Provalnik (2004) je osvojila nagradu Zlatni lav na filmskom festivalu u Veneciji, dok je Srebrnog lava na istom festivalu dobio za film Pijeta (2012). Film Provalnik zapravo govori o paru ljubavnika, provalnika koji tokom trajanja filma ne izmijene ni jednu riječ. Duk je svakako jedan od najoriginalnijih azijskih autora novijeg datuma. Tokom 2012. godine gostovao je na filmskom festival Kustendorf.

 

"Za običnog Korejca važni su sistem obrazovanja i kvalitet života. Takve stvari proizvode pritisak na pojedinca. Postoje, međutim, egzistencijalnija pitanja. Likovi u mojim filmovima malo govore, jer su duboko povrijeđeni, to ih onemogućava da budu u idealnim odnosima s okolinom", rekao je Duk.

 

Kim Ki Duk je filmsku karijeru započeo dramom Krokodil (1996), koju je samostalno režirao ali i napisao scenario. Odmah je pokazao veliki talenat i originalnost i na taj način skrenuo pažnju i ljubitelja filma van svojih granica.

 

Upitan zašto uvijek priča tužne priče, reditelj je odgovorio: "Mislim da je tuga prelijepa. Kada su tužni, ljudi osjećaju bol, ali istovremeno to može biti prelijepo osjećanje za ljudska bića".

 

Do kraja karijere je snimio filmove Divlje životinje (1997), Kavez za ptice (1998), Ostrvo (2000), Prava fikcija (2000), Nepoznata adresa (2001), Loš momak (2001), Obalska straža (2002), Samarićanka (2004), Luk (2005), Vrijeme (2006), Dah (2007), San (2008), Arirang (2011), Amen (2011), Bio sam dijete (2013), Mebijus (2013), Odin za drugim (2014), Stop (2015), Mreža (2016), Čovjek, prostor, vrijeme i čovjek (2018), Din (2019) i Zov Boga (2022).

Pronađeno 0 filma ukupno