Meril Strip

Američka glumica Meril Strip važi za nekog za koga bez ustručavanja možemo reći da je jedna od najboljih glumica koja trenutno radi u Holivudu. Mnogi joj čak pripisuju epitet najbolje glumice svih vremena. U prilog ovoj laskavoj tezi svakako ide impresivan spisak nagrada koje je glumica osvojila tokom svoje preko pola vijeka duge karijere. Zvuči gotovo nevjerovatno ali glumica je imala čak 21 nominaciju za nagradu Oskar, kojeg je osvojila tri puta, 32 nominacije za Zlatni globus, osvojivši ga osam puta, dok je za BAFTA nagradu nominovana 15 puta i odvojiviši je dva puta. Zanimljivo je da je legendarna glumica Beti Dejvis predvidjela svojoj koleginici Meril Strip titulu najbolje glumice i to još osamdesetih godina. Strip nikada nije živjela tipičnim životom holivudske zvijezde, a njen privatni život, brak i porodica, nikada nisu bili tema kojom su se bavili tabloidi. Udavala se dva puta, prvi put za glumca Džona Kazala, koji je nažalost preminuo od karcinoma, a drugi put za vajara Dona Gamera, sa kojim ima četvoro djece.

 

"Neki ljudi ludi su za religijom, drugi za poslom, pojedini za slavom ili materijalnim dobrima, a ja sam uvijek bila luda samo za osnivanjem porodice. Oduvijek sam težila da pronađem pravog čovjeka s kojim ću osnovati tako svetu zajednicu. Nikad nisam mogla da zamislim da živim sama", rekla je jednom prilikom glumica.

 

Meril Strip je prije ulaska u svijet glume prvo stekla vrhunsko obrazovanje. Završila je jednu vjersku školu da bi potom završila koledž Vasar gdje je, prema riječima jednog njenog profesora, sama sebe učila glumi. Strip je odmah na početku svoje karijere doživjela razne neprijatnosti. Teško je povjerovati da je neko mogao da joj kaže da nije dovoljno lijepa za neku ulogu, ali eto upravo to se njoj desilo na početku njene karijere, kada je odbijena za ulogu u filmu King Kong (1976). Glumica se nije dala obeshrabiti nego se već naredne godine izborila za svoju prvu filmsku ulogu i to u drami Džulija (1977) reditelja Freda Zinemana, u kojem glavnu ulogu igra Džejn Fonda. Malo ko je tada zaista slutio kakav potencijal se krije iza ove mlade i nepoznate glumice, koja je podijelila nekoliko kadrova sa koleginicom Fondom. Uslijedile su ubrzo njene nezaboravne uloge u filmovima Lovac na jelene (1978) reditelja Majkla Čimina, Menhetn (1979) reditelja Vudija Alena i Žena francuskog poručnika (1981) reditelja Karela Rajsa. Njenu ulogu Sofije Zavistovski, žene koja je preživjela Holokaust, u drami Sofijin izbor (1982), mnogi eminentni kritičari smatraju za jednu od najbolje odigranih ženskih uloga u istoriji filma.

 

Glumica je takođe u ovom period započela saradnju sa nekoliko poznatih američkih reditelja. Prvi je sa rediteljem Robertom Bentonom snimila Kramer protiv Kramera (1979) i U tišini noći (1982), a zatim je sarađivala sa rediteljem Majkom Nikolsom na filmovima Silkvud (1983), Gorušica (1986) i Razglednice iz pakla (1990). Strip je takođe sarađivala sa australijskim rediteljem Fredom Skepisijem sa kojim je snimila manje poznate ali veoma dobre filmove Obilje (1985) i Plač u tami (1988). Zanimljivo je da je svog prvog Oskara, za ulogu u pomenutom filmu Kramer protiv Kramera, zaboravila u toaletu nakon pobjedničkog govora.

 

Stripovu smo osamdesetih godina gledali i u filmovima Zaljubljivanje (1984), Moja Afrika (1985) reditelja Sidnija Polaka i Gvozdeni korov (1987) i tom prilikom se našla u društvu dvojice čuvenih američkih glumaca Roberta de Nira i Džeka Nikolsona.

 

Devedesetih godina je imala manje sreće sa izborom uloga ali je svakako imala kvalitetnih uloga. Glumica se tokom svoje duge karijere trudila da održi visok ritam koji je nametnula sama sebi na početku svoje karijere. Svojim nesvakidašnjim talenatom uspjevala je da odoli svakom glumačkom izazovu i da bude drugačija, a podjednako dobra. Treba još izdvojiti naslove Braneći svoj život (1991), Smrt joj lijepo stoji (1992) reditelja Roberta Zemekisa, Kuća čudnih duša (1993), Divlja rijeka (1994), Mostovi okruga Medison (1995) reditelja Klinta Istvuda, Prije i poslije (1996) švajcarskog reditelja Barbeta Šredera, Marvinova soba (1996) i Muzika moga srca (1999).

 

U novom vijeku je veliku pažnju privukla kada je zaigrala u filmu Đavo nosi pradu (2005). Ulogom ohole modne urednice Mirande Prisli, glumica je još jednom potvrdila svoju klasu. Takođe je zaigrala u filmovima Adaptacija (2002) reditelja Spajka Džounza, Sati (2002), Mandžurijski kandidat (2004), Serija nesrećnih događaja, Leminija Sniketa (2004), Tuđe je slađe (2005), Radijski šou (2006), Nezvanična istraga (2007) i Glineni golubovi (2007). Odlične bioskopske rezultate je zabilježio njen mjuzikl Mamma Mia! (2008), koji je deset godina kasnije dobio nastavak dobio Mamma Mia! idemo ponovo (2018). Takođe je zaigrala u filmovima Sumnja (2008), Džuli i Džulija (2009), Fantastični gospodin Lisac (2009) reditelja Vesa Andersona, Komplikovano je (2009), Čelična dama (2011), Začarana šuma (2014), Rok kraljica (2015) i Florens Foster Dženkins (2016) reditelja Stivena Frirsa.

 

U zadnje vrijeme je imala zanimljivu saradnju sa američkim rediteljem Stivenom Soderbergom na filmovima Perionica (2019) i Neka pričaju šta hoće (2020), a gledali smo je i u filmovima Doušnik (2017) reditelja Stivena Spilberga, Povratak Meri Popins (2018), Male žene (2019) i Ne gledaj gore (2021), kao i u televizijskoj seriji Nevine laži (2019).

 

Kada su je novinari jednim prilikom pitali za koga bi se od kolega udala, s kim bi imala avanturu, a koga bi ubila, Stripova je imala krajnje zanimljiv odgovor: "Udala bih se za Roberta Redforda, ubila Dastina Hofmana, a seksala se sa Džekom Nikolsonom".

 

Meril Strip je bez sumnje jedna od najtalentovanijih američkih glumica koja trenutno radi u Holivudu.