Ketlin Tarner

Američka glumica Ketlin Tarner je najpoznatija po ulozi fatalne zavodnice (femme fatale) Meti Voker u neonoar erotskom trileru Tjelesna strast (1981) reditelja Lorensa Kasdana. Glumica je odigrala sposobnu i izrazito manipulativnu ženu koja obmanjuje advokata Neda Rasina (Vilijam Hart) da ubije njenog bogatog supruga. U filmske anale je ušala njena rečenica u kojoj kaže da voli muškarce koji nisu naročito pametni. Hemija između dvoje glumaca je neponovljiva, dok su scene seksa škakljive čak i za današnje razuzdane kriterijume. Tarner, Hart i reditelj Kasdan su ponovili saradnju u drami Slučajni turista (1988), ali sa daleko manje uspjeha. Glumica je izdala memoare Send Yourself Roses: Thoughts on My Life, Love, and Leading Roles (2008) u kojem je između ostalog i pisala o podređenom položaju glumica u Holivudu i učestalim dvostrukim aršinima.

"Biti seks simbol ima veze sa stavom, a ne izgledom. Seksualnost nije samo izgled, to je osjećaj koji imaš za sebe. Mislim da većina muškaraca misli da je sve u izgledu, dok većina žena zna drugačije", izjavila je Tarner.

Ketlin Tarner je prvu ulogu odigrala u televizijskoj seriji Doktori (1978-1979) u kojoj je snimila veliki broj epizoda i izbrusila svoj glumački talenat. Nakon velikog uspjeha pomenutog filma Tjelesna strast glumica je nastavila da igra slične uloge i do kraja decenije je izdominirala Holivudom. Njena impozantna fizička pojava, duga plava kosa i duboki i pomalo hrapavi glas su prosto zaludili muški dio publike.

Uspjeh je ponovila u filmu Lov na zeleni dijamant (1984), reditelja Roberta Zemekisa, u kojem glume Majkl Daglas i Deni Devito. Glumica je ponovo zablistala, ali ovaj put kao povučena i stidljiva autorka Džoan Vajlder, koja svoju monotonu svakodnevnicu liječi pisanjem avanturističkih romana. Tarner i Daglas imaju odličnu hemiju, a treba pohvaliti i komičnu minijaturu Devita. Glumica je nagrađena Zlatnim globusom. Trojac je snimio nastavak Dragulj sa Nila (1985), ali i crnohumornu komediju Rat Ruža (1989), koje je Devito režirao.

Za naslovnu ulogu u filmu Pegi Sju se udala (1986), reditelja Frensisa Forda Kopole, dobila je nominaciju za nagradu Oskar. Gledali smo je i u filmovima Čovjek sa dva mozga (1983), Druga vrsta (1984), Zločin iz strasti (1984) reditelja Kena Rasela, Čast Pricijevih (1985) reditelja Džona Hjustona, Džulija i Džulija (1987), Uključujemo se u program (1988), V. I. Varšavski (1991), Kuća od karata (1993), Bluz prikrivanja (1993), Goli u Njujorku (1993), Mama, serijski ubica (1994), Jednostavna želja (1997), Prava plavuša (1997), Bebe genijalci (1999), Smrt nedužnih (1999), Prelijepa (2000) i Princ Central Parka (2000).

"To da sam teška osoba je bilo čisto rodno sranje. Ako muškarac dođe na snimanje i kaže: 'Evo kako ja vidim da se ovo radi', ljudi kažu: 'On se pita', a ako žena to uradi, oni kažu: 'Oh, dovraga. Opet ona", izjavila je glumica.

Tarner nažalost nije izbjegla probleme koji često dolaze zajedno sa slavom i popularnošću. Kolege su počele da se žale na glumicu, za koju su tvrdili da je razmažena diva, dok se sama Tarnerova dugi niz godina borila sa alkoholom. Alkohol je služio i kao utjeha za reumatski artritis u zglobu šake, koji joj je uzrokovao velike probleme i sa kojim se i danas bori.

U novom vijeku je njena popularnost počela da jenjava, ali je ipak zaigrala u nekoliko zanimljivih naslova. Prije svega u filmovima Čudovišna kuća (2006), Marli i ja (2008), Savršena porodica (2011), Medicinska sestra 3D (2013), Bogovi se loše ponašaju (2013), Glupan i tupan 2 (2014), Druga strana vjenčanja (2017), Tegla za psovanje (2022) i Nasljedstvo (2022). Zaigrala je i u televizijskoj seriji Kominski metod (2019-2021) i na taj način ponovo udružila snage sa Majklom Daglasom, a gledali smo je i u seriji Kalifornikacija (2009).