Kristijan Bejl

Britanski glumac Kristijan Bejl je svakako jedan od najpoznatijih i najboljih glumaca u Holivudu. Stekao je veliki broj obožavalaca zahvaljujući odličnim ulogama, ali i zahvaljujući svojim impozantnim fizičkim transformacija, u kojima je drastično mijenjao svoju tjelesnu težinu. Odigrao je ulogu Brusa Vejna u filmskoj trilogiji Mračni vitez (2005-2012) reditelja Kristofera Nolana. Bejlova interpretacija maskiranog osvetnika se dopala kritičarima i publici, isto kao i negativci Džoker (Hit Ledžer) i Bejn (Tom Hardi), koji su mu zadali velike muke. Bejl je sa rediteljem Nolanom sarađivao i u psihološkom trileru Prestiž (2006). Riječ je svakako o izuzetno posvećenom i izuzetno talentovanom glumcu kojeg sa razlogom obožavaju mase.

 

“Glumac nikada ne bi trebao biti veći od filma u kojem glumi”, rekao je Bejl.

 

Bejlov talenat je među prvima prepoznao čuveni američki reditelj Stiven Spilberg, koji mu je povjerio glavnu ulogu u ratnoj drami Carstvo sunca (1987). Mladi glumac je u tom trenutku imao samo trinaest godina i nije imao velikog prethodnog iskustva ali je odigrao zaista dobru ulogu i proglašen je za jednu od najvećih nada Holivuda. Nažalost njegova karijera je uglavnom stagnirala devedestih godina i nije uspio da ostvari značajan uspjeh. Treba ipak izdvojiti filmove Henri V (1989), Ostrvo s blagom (1990), Newsies (1992), Djeca svinga (1993), Kraljevska prevara (1994), Male žene (1994), Pokahontas (1995), Portret jedne dame (1996), Tajni agent (1996), Metroland (1997), Plišani rudnik zlata (1998), Sve male životinje (1998) i San letnje noći (1999).

 

Bejl je veliku popularnost doživio kontraverznom ulogom investitora na berzi Patrika Bejtmana u filmu Američki psiho (2000). Glumac se temeljno pripremio za ovu ulogu i uspio da pruži više nego uvjerljiv prikaz jednog sociopate i serijskog ubice. Takođe je postigao zavidan fizički izgled i skrenuo pažnju svih žena koje vole da gledaju filmove. Film je doživio razočaravajući nastavak Američki psiho 2: Sve američke djevojke (2002), u kojem glavnu ulogu igra Mila Kunis.

 

Upitan za ulogu Patrika Bejtmana, Bejl je odgovorio: "On je tako sujetan i opsjednut svojim izgledom. Iako je psihologija lika bila nešto što sam mogao izvesti, ne možete isfolirati fizičku spremnost. Pošto sam Englez, mnogo više uživam u odlasku u pab nego u teretanu, tako da mi je to bilo vrlo neprirodno. Morao sam samo sebe uvjeriti da mi se sviđa, što je bila najteža stvar u igranju ove uloge. Vježbanje je nevjerovatno dosadno. Kunem se da je istina da što su vam mišići veći, to imate manje moždanih ćelija. Shvatio sam da moram prestati razmišljati dok sam bio u teretani jer kad bih razmišljao o tome, shvatio bih koliko je smiješno da sam dizao željezo kada sam mogao izaći na piće i cigaretu i uživati u ručku. Radio sam tri sata dnevno šest sedmica sa ličnim trenerom i nešto prije toga. Slabo sam jeo tokom treninga, a onda skoro ništa tokom snimanja”.

 

Uslijedile su mnoge uspješne uloge i to u filmovima Šaft (2000), Mandolina kapetana Korelija (2001), Ulica razvrata (2002), Carstvo vatre (2002) i Ekvilibrijum (2002). Za potrebe uloge u psihološkoj drami Mašinista (2004), Bejl je smršao gotovo trideset kilograma i u tom trenutku bio je težak samo 55 kilograma. Dao je jeziv i krajnje uvjerljiv prikaz emocionalno disfunkcionalnog čovjeka koji pati od teške insomnije. Da stvari budu još zanimljivije, Bejl je već naredne godine dobio ulogu milijardera Brusa Vejna u filmu Betmen počinje (2005), zbog koje je ponovo pohitao u teretanu i napravio još jednu impresivnu fizičku transformaciju.

 

Upitan za njegovu ulogu u filmu Mašinista, glumac je odgovorio: “Imao sam tu neku glupu vrstu osjećaja nepobjedivosti, u smislu: ‘Mogu ja to, mogu to da uradim’. Zaista sam se osjećao kao da sam dostigao tačku prosvetljenja”.

 

Bejl je očekivano postao velika filmska zvijezda ali se nije libio da ponovo eksperimentiše sa različitim ulogama i često je birao da igra u filmovima nezavisne produkcije. Postao je velika želja mnogih poznatih reditelja u Holivudu. Sarađivao je sa poznatim rediteljem Terensom Malikom, sa kojim je snimio filmove Novi svijet (2005) i Vitez sa peharom (2015), dok je sa rediteljem Dejvidom O. Raselom snimio filmove Bokser (2010), Američka prevara (2013) i Amsterdam (2022). Ne smijemo zaboraviti ni njegovu saradnju sa rediteljem rediteljem Skotom Kuperom i filmove Iz zla u gore (2013), Neprijatelji (2017) i Blijedoplavo oko (2022), kao i njegovu saradnju sa rediteljem Adamom Mekejom, sa kojim je snimio Opklada vijeka (2015) i Čovjek iz sjenke (2018).

 

Pored toga, gledali smo ga u filmovima Teška vremena (2005), Bjekstvo u zoru (2006) reditelja Vernera Hercoga, U 3:10 za Jumu (2007), Nema me (2007), Terminator: Spasenje (2009), Državni neprijatelji (2009) reditelja Majkla Mana, Cvijeće rata (2011), Egzodus: Bogovi i kraljevi (2014) reditelja Ridlija Skota, Obećanje (2016), Mogli (2018), Le Man '66: Slavna 24 sata (2019) i Tor: Ljubav i grom (2022).