Mihajlo Viktorović ( 1929 - 1998)

Naš glumac Mihajlo Mika Viktorović (1929-1998) je tokom svoje duge karijere uglavnom igrao sporedne uloge, bilo službenike, konduktere ili direktore različitih ustanova. Većina ga vjerovatno pamti po ulozi Đorđa Ciganovića u televizijskoj seriji Bolji život (1987-1991). Glumac je odlično odigrao ovog neurotičnog čovjeka, kojeg kolege iz firme često guraju u dramatične situacije i koji zbog toga mora da popusti kragnu oko vrata, jer mu u određenim trenucima djeluje poput omče. Vikotorović je ostao upamćen i po ulozi gospodina Jovanovića u poznatoj radio emisiji Jovanovići koja se emitovala krajem osamdesetih godina na Radio Beogradu. Bio je veliki prijatelj sa kolegom Vlastimirom Đuzom Stojiljkovićem i o njihovom prijateljstvu je uvijek imao pokoju anegdotu.

“Jednom smo Đuza Stojiljković i ja išli nekim uskim brvnom sa Ade Ciganlije na brod. Bio sam iza prijatelja, pa nisam mogao da vidim dve devojke koje su nam išle u susret. Prva je, kao onaj čuveni jarac na brvnu, zastala i rekla: ‘Vidiš ovog Đuzu. U prirodi nije ništa, a na televiziji Bog zna kako’. Đuza se na to nakašljao i uzeo vazduh. Ja sam provirio iza njega i pakosno se nasmejao. U to me ugleda druga devojka i reče: ‘A vidiš li ti ovog? E, ja zbog njega ne gledam televiziju!’”, našalio se Viktorović.

Mihajlo Mika Viktorović je rođen u Beogradu, gdje je i započeo svoju glumačku karijeru još polovinom prošloga vijeka. Svoju prvu ulogu je odigrao u filmu Sumnjivo lice (1954), a zatim je zaigrao u filmovima Zenica (1957), Mali čovek (1957), Rafal u nebo (1958), Crni biseri (1958), Te noći (1958), Dan četrnaesti (1960), Prvi građanin male varoši (1961), Nebeski odred (1961), Pesma (1961), Sreća u torbi (1961), Na mesto, građanine Pokorni! (1964), Protest (1967), Zlatna praćka (1967) i Bog je umro uzalud (1969).

Nastavio je da igra uglavnom proste, dobronamjerne ljude koje uvijek rado vidimo na malim ekranima. Zaigrao je u filmovima Šešir profesora Koste Vujića (1972), Sutjeska (1973), Variola Vera (1982) reditelja Gorana Markovića, Indijsko ogledalo (1985), Hajde da se volimo (1987), Neka čudna zemlja (1988), kao i u televizijskim serijama Kamiondžije (1973), Pozorište u kući (1973-1975), Duvanski put (1981), Poslednji čin (1982) i Vuk Karadžić (1988).

Posljedni nastup je imao u televizijskoj seriji Policajac sa Petlovog brda (1993-1994).