Džon Vejn ( 1907 - 1979)

Legendarni američki glumac Džon Vejn (1907-1979) je svakako jedan od najvažnijih američkih filmskih kauboja prošloga vijeka. Poznat je prije svega po saradnji sa američkim rediteljem Džonom Fordom, sa kojim je snimio neka od najpoznatijih i najboljih ostvarenja vestern filma. Bio je veliki ljubitelj književnosti, naročito romana Agate Kristi, Čarlsa Dikensa i Artura Konana Dojla. Zanimljivo je da su mu omiljeni romani bili Dojlovi istorijski Bijela četa (1891) i Ser Najdžel (1906), oba smještena u Stogodišnji rat. Takođe je ostao upamćen i po svojim desničarskim pogledima i bio je vatreni pristalica Ričarda Niksona, rekavši da je "Nikson previše veliki čovjek da bi bio umiješan u nešto poput Votergejta". Vejn je ostao upamćen i po svom nadimku Vojvoda, koji mu je svakako dobro stajao.

“Bilo je mnogo priča o tome kako sam dobio nadimak Vojvoda. Jedna je bila da sam igrao ulogu vojvode u školskoj predstavi, što nikada nisam uradio. Nekad su čak pričali da sam porjeklom iz kraljevske porodice. Sve je to bilo čisto smeće. Dođavola, istina je da sam dobio nadimak po psu” rekao je Vejn.

Džon Vejn je prve dugometražne filmove snimio u Holivudu sredinom dvadesetih godina prošloga vijeka i uglavnom je glumio u vestern filmovima. Iako je te decenije i naredne snimio na desetine filmova, danas se najviše pamte naslovi koje je snimio upravo sa imenjakom Fordom. Jedna od najpoznatijih i najplodnijih filmskih saradnji počela je filmom Poštanska kočija (1939). Autoru ovih skromnih redaka je posebno draga scena u kojoj prvi put vidimo kauboja Ringa Kida (Vejn). Kamera se polako približava naizgled nepoznatom kaubuju koji se privremeno nalazi van fokusa objektiva kamere i koji repetira pušku jednom rukom. Vejna poznajemo tek kada se kamera u potpunosti približi njegovom licu i izoštri fokus slike.

Vejn i reditelj Ford su kasnije snimili filmove Dugo putovanje kući (1940), Oni su bili potrošni (1945), Tvrđava Apača (1948), 3 kuma (1948), Nosila je žutu traku (1949), Rio Grande (1950), Miran čovjek (1952), Tragači (1956), Slomljena krila (1957), Konjanici (1959), Čovjek koji je ubio Libertija Valansa (1962), Kako je osvojen Divlji Zapad (1962) i Donovanov greben (1963).

“Nikad ne vjerujem čovjeku koji ne pije”, izjavio je Vojvoda jednom prilikom.

Vejn je imao uspješnu saradnju i sa drugim američkim rediteljima, kao što je Haurad Hoks, sa kojim je snimio Crvena rijeka (1948), Rio Bravo (1959), Hatari (1962), El Dorado (1966) i Rio Lobo (1970). Treba još dodati njegove filmove Pijesak Ivo Džime (1949), Hondo (1953), Alamo (1960), Najduži dan (1962), Veliki Meklintok (1963), Najveća priča ikad ispričana (1965), Prva pobjeda (1965) reditelja Otoa Premingera, Sinovi Keti Elder (1965), Pad džinovske sjenke (1966), Nepobjedivi (1969), Chisum (1970), Veliki Džejk (1971), Kauboji (1972), MekKju (1974) i Brenigen (1975).

Jednu od posljednjih velikih uloga je odigrao u filmu Revolveraš (1976) reditelja Dona Sigela, u kojem još glumi Džejms Stujart.

Kada je godine dobio Oskara za ulogu jednookog kauboja Rustera Kogburna u filmu Čovjek zvani hrabrost (1969), Vejn je Barbari Strejsend, koja mu je uručila Oskara, prošaputao na uvo "početnička sreća", a zatim je pred publikom izjavio “Da sam znao da je samo to potrebno, stavio bi povez na oko još prije 40 godina”. Vejn je potom proveo noć pijući sa glumcem Ričardom Bartonom koji je bio među nominovanima te godine za ulogu Henrija Osmog u drami Ana od hiljadu dana (1969). Vejn mu je navodno upao u sobu, gurnuo Oskara u ruke i povikao: "Ovo si ti trebao da dobiješ, a ne ja".